Kršćanske crkve na zapadu postaju pivnice, knjižare, noćni klubovi, restorani, muzeji i ribičke kuće

Prema pisanju portala Bitno net. na zapadu kršćanske crkve postaju pivnice, privatne kuće, noćni klubovi i restorani. Kad kažemo kršćanske crkve, mislimo na katoličke, protestantske crkve raznih denominacija. Srećom za sada je val pretvaranja crkava u nešto sasvim drugo većim dijelom zahvatio evangeličke crkve. Ali ima i nekoliko katoličkih crkava koje su prenamijenjene u druge svrhe. Tako je katolička crkva svete Barbare u Llaneri, Španjolska, postala je „skate park.“ Dominikanska crkva svetog Pavla u Maastrichtu, Nizozemska, prenamijenjena je u knjižaru. Katolička crkva svetog Ivana Krstitelja u Pittsburgu, Pennsylvania, postala je pivnica. Kapela vojne bolnice u Antwerpenu, Belgija, prenamijenjena je u restoran. Dominikanska crkva u Zwolleu, Nizozemska, prenamijenjena je u knjižaru. Kako izgledaju sada te bivše crkve. Unutrašnjost djeluje grozno po nespojivosti onog što je spojeno u neku novu cjelinu, ili ambijent. Pogotovo smiješno i grozno izgleda Anglikanska crkva sv. Nikole u Kyloeu, Engleska, koja je pretvorena u privatnu kuću. Nikako se dnevni boravak i blagavaonica, uz svu šminku i detalje ne uklapa u prostor crkve. Sve te spomenute crkve su „ desakralizirane“ prenamjenom u druge svrhe. Razlog za to treba vjerojatno tražiti u nedostatku vjernika koji nisu spomenute crkve koristili u duhovno bogoštovne crkve.

Komentari čitatelja 

Može se sasvim slobodno kazati da su komentari negativni. To jest nitko se ne slaže sa tim prenamjenama. A svaki je čitatelj vidio prenamijenjeni prostor crkve. Navodim neke od komentara: Lovre: „ Zar to nije ono"vrijeme ludih djevica". Idemo naprijed sa molitvom sv. Krunice.“ Tajana: „ U Engleskoj Crkva – hostel, i u Škotskoj - noćni klub,  strašno za vidjeti.“ Ante: „ Ovo je slika duše današnjeg čovjeka. Razorena, uništena, zavedena, prefarbana, okrenuta prema užicima... Otužna slika ali i prilika ...“ Mira: Dođi Gospodine Isuse!“ Ivanka: „ Doista pretužno....zar nisu mogle ostat tako, prazne. Bolje prazne nego ovako.“ Jurica:  „Ne pravite od kuće Oca mojega, kuću trgovačku“ „Špilju razbojničku“. Azenga: „ Oče nebeski, kralju svemira, molimo te sačuvaj svete oltare koje je tvoj Sin a naš Spasitelj svojom Svetom krvlju postavio i nama darovao... „ Maja: „ Ovo je strava.“

Analiza komentara čitatelja

Ako želimo pomno i detaljno analizirati sve ove komentare, onda dolazimo do zaključka da se oko hrvatskog čovjeka još nije naviklo na tako nešto. Na prenamjenu crkve u neki drugi prostor. Vjerojatno je to nepojmljivo za našu situaciju vjernika Katoličke crkve u Hrvata. Mi kao da još uvijek živimo u svijetu da je tako nešto nemoguće. Ili ako je već moguće, onda je to nešto strašno, pretužno, otužno, stravično, vrijeme ludih djevica, slika duše današnjeg čovjeka. Složio ih se sa svim tim komentarima. U Katoličkoj crkvi u Hrvata još uvijek ima ponosa i poštovanja svega onog što je sakralno. Tako je za sada. Kako će biti u budućnosti, ne znamo? Tvrdnja da su crkve trebale ostati onakve kakve su bile, bez prenamjene, je također na pravom putu. Čudim se ministarstvima kulture pojedinih zemalja koje su dopustile takve prenamjene. Neka crkve ostanu kao spomenici kulture, makar to bilo na trošak države. I to bez obzira čija je crkva. Evangelička, metodistička ili katolička. Prenamijeniti crkvu u privatnu kuću, u dnevni boravak i blagavaonicu je izvan svih normalnih standarda. To je suluda ideja i suludo rješenje. Osim ako nije u svrhu ruganja sa svetinjama, svetim prostorima. Lako je moguće da je to dobar početak za krajnje liberalne opcije unutar EU, koje žele pokazati kako je Katolička i Evangelička crkva u nekom rasulu ili masovnom gubitku svojih vjernika. Tada možemo reći da su se i u ministarstva kulture tih zemalja uvukli trendovi ponižavanja kršćanstva, kršćanskih simbola i svetinja. Jedna od mojih kolumni bila je kako je antikatoličanstvo preuzelo primat antisemitizmu. I dalje mislim tako. Pretvoriti crkvu u ribičku kuću, ne samo da je suludo, nego je i ponižavajuće za sve one kojima je ona nekada bila sveto mjesto, mjesto molitve. Američki liberalizam je prvi krenuo tim opasnim putem. Sada je prisutan u Engleskoj, Škotskoj, Nizozemskoj, Belgiji. Pa čak i u Španjolskoj. Sve je dopušteno. To je svježe vidljivo po činjenici kako su demonstranti demonstrirajući za jednakost crnaca i bijelaca nedavno zapalili jednu crkvu. To mediji nisu registrirali i prenijeli čitateljima. A zašto bi? Opakim i zadrtim globalistima smeta kršćanstvo, a naročito katoličanstvo. Katoličanstvo je velika prepreka za ostvarivanje globalističkih ciljeva.

Duša današnjeg čovjeka

Zar je stvarno istina komentar koji je napisao Ante na objavu slika prenamijenjenih crkava u svijetu portala Bitno net. istina? Zar je duša današnjih ljudi, naših suvremenika, možda i ljudi u Hrvatskoj: razorena, uništena, zavedena, prefarbana, okrenuta samo prema užicima? Teško je davati ocjene i procjene. Svako generaliziranje nas može odvesti na krivu stazu. Elemenata za tako nešto ima. Svjedok nam je bio Domovinski rat u Hrvatskoj. Nekima ništa nije bilo sveto. Agresor je bez grižnje savjesti gađao tornjeve crkava, razarao crkve do temelja. Ima nešto destruktivno, mrziteljsko prema onome i onima koji su druge vjere i prema njihovim sakralnim objektima. Takvi čini su za svaku osudu. Ali za osudu su također pokušaji i realizacija nekoga da od crkve za sebe napravi kuću sa velikim dnevnim boravkom i velikom blagavaonicom. To možemo okarakterizirati kao vandalizam ministarstva kulture pojedine zemlje, a isto tako bogatuna koji je realizirao ideju da od crkve napravi noćni klub i restoran.