Krstičević spašava ranjenog srpskog vojnika: ‘Miša mu njegovog, nemoj plakat’
Situacija koju je ratni snimatelj Petar Malbaša “ulovio” tijekom akcije Maestral smatra se jednim od najintrigantnijih događaja u Domovinskom ratu oko kojeg su se lomila koplja. Naime, riječ je o spašavanju ranjenog srpskog vojnika Perića čija je priča svojedobno ocijenjena kao “propaganda kojoj je cilj bio osvjetlati obraz hrvatskog vojnika” i za kojeg se tvrdilo da je na kraju ubijen, piše Dnevno.hr.
Istinu najbolje zna jedan od njegovih spasitelja, snimatelj Malbaša, ali i Damir Krstičević koji je u toj akciji zapovijedao 4. gardijskoj brigadi, legendarnim “Paucima” i koji je bio prisutan spašavanju srpskog vojnika. “Četvrta je bila hrabra, ali smo bili ljudi. I to je presudilo… Bilo je primjera kada je hrvatski vojnik želio pomoći, međutim – bila je bomba”, ispričao je u video prilogu.
Malbaša kaže da je ranjeni vojnik izgledao grozno, bio je ranjen u nogu i kao da se odmah oprostio sa životom kada je vidio hrvatske branitelja. “Prišao sam mu s kamerom u ruci, a on je počeo zapomagati i govoriti kako nema nikoga. Kroz suze je rekao ‘Sirotinja sam. Oca nemam, a majka mi je gluhonijema. Izliječite me da s vama idem. Nemojte me ubiti, molim vas. Nikako mu nije bilo jasno da smo mu došli pomoći i da se ne treba bojati. Govorili smo mu da se smiri, da nismo ubojice. Tada mu je moj suborac Čedo Sovulj zvani Kennedy rekao: ‘Jebemu miša, nemoj plakati, nismo mi četnici’. Onda se malo smirio, ali se cijelo vrijeme držao mene.”
Snimatelj ga posjetio nakon dugo godina: “U novčaniku ima Krstičevićevu sliku”
Sanitet je došao kasno navečer, ozljede srpskog vojnika su obrađene i on je razmijenjen, a Petar Malbaša saznao je da se vojnik preziva Perić i da je iz sela Ugljevik nedaleko od Bijeljine. “Moj interes za ranjenog vojnika Perića nije prolazio ni godinama nakon rata. Želio sam ga vidjeti, ne znam zašto. Možda sam želio vidjeti je li se isplatilo. Ipak zbog brige oko njega nismo vidjeli našeg umirućeg suborca. Tako sam 2005. godine, na desetu obljetnicu Oluje, odlučio otići i potražiti ga u njegovoj rodnoj Bosni. I našao sam ga.”
Malbaša kaže, kada ga je Perić vidio, odmah je počeo plakati i grliti ga, a Iz novčanika je izvadio sliku generala Krstičevića izrezanu iz nekih novina. To mu je bio podsjetnik na zapovjednika brigade koja mu je spasila život.
“Iako, nikakav je to život. Provalio je u neku zgradu i sam ondje živi, nije se ni oženio. Konobarica lokalne gostionice, sjećam se, zove se Ruža, kaže kako je redovit gost koji svaki dan dolazi na rakiju. Izgledao je grozno, vidio se na njemu PTSP. I nije lagao, uistinu nema oca, a majka mu je gluhonijema”, navodi Malbaša.
Foto: Screenshot
Malbaša napominje kako ga od tada nije čuo ni vidio. Tvrdi da su on i dečki iz 4. gardijske brigade reagirali trenutačno, bez razmišljanja i ljudski. Danas mu nije žao zbog toga te kaže – sve bi ponovio.
