LAUC: “Ovo je nemoguće prepričati. Morate sami pročitati”

Prof. dr. Gordan Lauc je podijelio tekst naslovljen “Bila je velika greška postaviti velike farmaceutske korporacije na čelo globalnog uvođenja cjepiva”, s inače izrazito “politički korektnog” engleskog Guardiana, koji se osvrće na zaradu Pfizera na pandemiji, odnosno na korona-profiterstvo u kom su zaradili 37 milijardi dolara. Objavu prenosimo u cijelosti.

The Guardian baš “dere” Pfizer. Evo još jedan tekst na istu temu.

Ovo je nemoguće prepričati. Morate sami pročitati. Za one koji ne znaju engleski, Google translate na hrvatski je u nastavku (nisam provjeravao, ako je nešto krivo prevedeno žalite se u Google)

Pfizer je imao iznimno dobru pandemiju. Danas je objavio da je njegovo cjepivo protiv Covid-19 prošle godine donijelo 37 milijardi dolara, što ga čini lako najunosnijim lijekom u bilo kojoj godini u povijesti.

To nije sve. Za tvrtku koja je donedavno bila tvrtka kojoj se najmanje vjeruje u industrijskom sektoru u Sjedinjenim Državama, Covid-19 je bio PR udar. Pfizer je postao poznato ime u posljednjih 12 mjeseci. Tvrtki se nazdravljalo u noćnim izlascima u Tel Avivu, a u barovima diljem svijeta postoje kokteli nazvani po njenom cjepivu. Američki predsjednik nazvao je Pfizerovog izvršnog direktora Alberta Bourlu “dobrim prijateljem”, a veliki čovjek je parkirao svoj avion pokraj Borisa Johnsona na prošlogodišnjem summitu G7 u Cornwallu.

Globalno uvođenje cjepiva stvorilo je toliko velike nejednakosti da ga mnogi nazivaju ‘aparthejdom cjepiva’. Farmaceutske korporacije poput Pfizera predvodile su ovo uvođenje, postavljajući uvjete prema kojima prodaju cjepiva i odlučujući kome dati prioritet. U konačnici, njihov pristup utječe na to tko prima, a tko ne prima cjepiva.

Od samog početka, Pfizer je bio jasan da želi zaraditi puno novca od Covida. Tvrtka tvrdi da njezino cjepivo košta nešto manje od 5 funti po dozi za proizvodnju. Drugi su sugerirali da bi to moglo biti puno jeftinije. U svakom slučaju, tvrtka prodaje doze uz ogromnu zaradu – vlada Ujedinjenog Kraljevstva platila je 18 funti za injekciju za svoju prvu narudžbu, 22 funti za posljednju kupnju. To znači da je NHS platio pribitak od najmanje 2 milijarde funti – šest puta veći trošak povećanja plaće koji je vlada pristala dati medicinskim sestrama prošle godine.
Tvrdilo se da je tvrtka u početku pokušala ponuditi svoj lijek američkoj vladi za dozu od 100 dolara koja bode oko. Tom Frieden, bivši direktor američkih centara za kontrolu i prevenciju bolesti, optužio je tvrtku za “ratno profiterstvo”.

Pfizer je prodao veliku većinu svojih doza najbogatijim zemljama svijeta – strategija koja će sigurno zadržati visoku dobit. Ako pogledate njegovu globalnu distribuciju, Pfizer prodaje mali dio svojih cjepiva zemljama s niskim dohotkom. Do prošlog listopada, Pfizer je prodao slabih 1,3% svoje zalihe Covaxu, međunarodnom tijelu osnovanom da pokuša osigurati pravedniji pristup cjepivima.

Pfizer nije prodavao mnogo doza siromašnijim zemljama, ali niti im nije dopuštao da sami proizvode cjepivo koje spašava živote, putem licenciranja ili dijeljenja patenata.

To je zato što je u korijenu modela Pfizer skup pravila o intelektualnom vlasništvu postavljenih u trgovačkim ugovorima. Oni učinkovito omogućuju velikim farmaceutskim korporacijama da djeluju kao monopoli, bez odgovornosti za dijeljenje znanja koje posjeduju, koliko god to društvu bilo potrebno.

U početku je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) prepoznala da ćemo morati vrlo brzo povećati proizvodnju – i da pojedinačne korporacije poput Pfizera jednostavno neće imati potrebne kapacitete. Potaknuli su tvrtke da podijele recepte za cjepivo, stvarajući svojevrsni “skup patenata” poznat kao CTAP, koji bi omogućio otvorenost i suradnju. Tvrtke bi i dalje bile plaćene, ali ne bi mogle ograničiti proizvodnju.

Ova vrsta suspenzije normalnih poslovnih pravila u vrijeme velike potrebe ranije je bila uobičajena, poput penicilina tijekom Drugog svjetskog rata ili dijeljenja znanja o cjepivu protiv velikih boginja u 1960-ima.

Ali u ovom slučaju, Pfizerov šef krenuo je u ofenzivu, ismijavajući CTAP kao “glupost” – i govoreći da je “opasno” dijeliti “intelektualno vlasništvo” tvrtki. Tvrdilo se da je 100 tvornica i laboratorija diljem svijeta moglo proizvoditi cjepiva, ali to nisu mogli učiniti jer ne mogu pristupiti patentima i receptima poput onih koje posjeduje Pfizer.

Pfizer je zauzeo sličan stav u vezi s novim postrojenjem koje je postavljeno u Južnoj Africi kako bi se pokušao uhvatiti u koštac s mRNA cjepivima kako bi mogao podijeliti ovu revolucionarnu medicinsku tehnologiju sa svijetom. Budući da ni Pfizer ni Moderna neće podijeliti svoje znanje, znanstvenici su morali krenuti od nule. Vijesti prošlog tjedna upućuju na to da su uspjeli, zbunjujući tvrdnje farmaceutske industrije da se takvo cjepivo ne bi moglo napraviti u siromašnijim zemljama.

Mnogo je onih koji će tvrditi da, iako se velike farmaceutske tvrtke ponašaju nemilosrdno, moramo to prihvatiti jer je usluga koju pružaju – izmišljanje lijekova koji spašavaju život – tako ključna. Ali ovo ne stoji. Tvrtke poput Pfizera ponašaju se više kao hedge fondovi, kupuju i kontroliraju druge tvrtke i intelektualno vlasništvo, a ne tradicionalne medicinske istraživačke tvrtke.

Istina je da oni nisu jedini izumitelji cjepiva. To je bilo djelo javnog novca, sveučilišnih istraživanja i mnogo manje tvrtke, njemačke BioNTech. Kako se požalio jedan bivši dužnosnik američke vlade, činjenica da ga zovemo “Pfizer” cjepivo je “najveći marketinški udar u povijesti američkih farmaceutskih proizvoda”.

Analiza Stat news iz 2018. godine zaključila je da je Pfizer razvio samo djelić – oko 23% – svojih lijekova u tvrtki. A izvješće Ureda za odgovornost američke vlade iz prethodne godine navodi da je industrijski model sve više jednostavno kupovati manje tvrtke koje su već razvile proizvode. To im omogućuje da monopoliziraju to znanje i maksimiziraju cijenu dobivenih lijekova. Pfizer je svojim dioničarima usmjerio 70 milijardi dolara (52 milijarde funti) izravno putem isplate dividende i otkupa dionica. Time se smanjuje njegov proračun za istraživanje za isto razdoblje.

Da stavimo današnje brojke u kontekst, najunosniji lijek na svijetu u bilo kojoj godini do sada bio je Humira, koji liječi autoimune bolesti, a koji je svom vlasniku, AbbVieu, 2018. zaradio 20 milijardi dolara. Humiru je proučavao američki kongresni odbor, i klasičan je slučaj kako velike farmaceutske tvrtke rade danas: kupite lijek koji je već izmišljen, patentirajte ga do kraja i povećajte cijenu za 470% tijekom njegovog životnog vijeka.

Korporacije poput Pfizera nikada nisu smjele biti zadužene za globalno uvođenje cijepljenja, jer je bilo neizbježno da će donositi odluke o životu i smrti na temelju onoga što je u kratkoročnom interesu njihovih dioničara. Moramo demontirati monopole koji su ovim financijskim zvijerima dali takvu moć, i umjesto toga uložiti u novu mrežu istraživačkih instituta i medicinskih čimbenika diljem svijeta koji zapravo mogu služiti javnosti.

Nick Dearden je direktor Global Justice Now