LEGENDA O PICOKIMA

Svaka se legenda temelji na istinitim događajima...

 

     Kad govorimo o Legendi o Picokima, priča je nastala na temelju obrane Podravine od najezde Osmanskog carstva.

     Đurđevac se u 15. stoljeću razvija u trgovište, odnosno u gradsko naselje.

Kada se nakon poraza kod Kisega 1532. godine Sulejman I. Veličanstveni vraćao u Carigrad, njegove su trupe u osvetničkom pohodu palile i pljačkale prostore kojim su se povlačile. Tako je opljačkana i okolica Đurđevca. To je nagnalo vlasnika grada Gašpara Ernušta da podigne obrambeni zid s kulama i mostom koji se protezao preko močvarnog tla koje je okruživalo kaštel. Most je vodio do naselja i tako su se stanovnici mogli povući u utvrdu u slučaju opasnosti. S bedema se moglo braniti od napada osvajača i uspostavljena je stalna straža koja će motriti okolne prostore i davati zaštitu stanovništvu u slučaju napada. Samim time utvrda Stari Grad Đurđevac, s obrambenim zidinama, je služila kao važno uporište Vojne krajine a kasnije i sjedište kapetanije pod nazivom "Đuroki". Vojna krajina je ukinuta 1871. godine.

     Nakon pada Virovitice 1552. godine, Ulama-beg kreće u osvajanje utvrde Prodavić, današnje naselje Virje, ali je ne uspijeva zauzeti.

Želeći ostvariti pobjedu, 8. kolovoza 1552. Ulama-beg pokreće veliki napad na Đurđevac. U tijeku opsade Đurđevca pogiba dosta turskih vojnika i nekoliko aga. Zbog tih gubitaka je prisiljen na povlačenje iako je uz sebe imao veliku vojnu silu.

Ta vojna sila je preusmjerena prema Gradiški preko Čazme jer su mu Petar Erdödy i knez Juraj Frankopan Slunjski dolazili od strane Save.

     Zbog naglog povlačenja turske vojske je nastala legenda kako se utvrda Stari Grad obranila od Turaka tako da su, u očaju, izgladnjeli branitelji Đurđevca, na nagovor jedne starice, ispalili posljednjeg pijetla iz topa prema Turcima. Tijekom turske opsade, napadači su pokušali iscrpljivati branitelje ali zbog ispaljenog pijetla Turci su pomislili da branitelji imaju hrane u izobilju što je bio povod povlačenju turske vojske.

     U Podravini je za pijetla bio naziv picek ili picok te su se stoga i građani Đurđevca nazvali Picokima prema toj legendi o ispucanom posljednjem pijetlu na osvajačku tursku vojsku Ulama-bega. Legenda kaže kako je Ulama-beg prije povlačenja prokleo branitelje riječima:

"A vi tamo, pernati junaci, što picekima bojeve bijete, ime picoka dovijeka nosili. Picokima vas djeca zvala, a unuci vaši ostat će Picoki!"

 

     Najstariji zapis o toj Legendi datira iz 1898. godine u rukopisu Tome Jalžabetića, vođe Hrvatske pučke stranke u Podravini, kojeg je pisao o narodnom životu Antuna Radića.

Nakon toga je ravnatelj Više građanske škole iz Virja, Adam Grusling, opjevao Legendu 1910. godine. Postoji i zapis učitelja Ante Bursića iz 1914. godine.

1933. godine pučka spisateljica Mara Matočec ističe ulogu žene koja je došla na ideju ispucavanja pijetla iz topa, što je spasilo branitelje grada od opsade i povlačenje turske vojske.

Iz 1951. godine postoji zapis o Legendi Zvonka Lovrenčevića i učitelja Andrije Ivančana.

 

     Za vrijeme 6. susreta mladih sjeverozapadne Hrvatske, 16. lipnja 1968. godine, prvi puta je izveden scenski prikaz na otvorenom prostoru ispred Starog Grada. Scenski prikaz je bio naslova "Napad na Stari Grad" u režiji Pavla Mihajlovića, a idejno ga je osmislio i pokrenuo đurđevački učitelj Ante Peroković prema scenariju direktora Narodnog sveučilišta u Đurđevcu Martina Mihaldineca, kao i profesorice Vlaste Tompak.

     Idući scenski prikaz Legende je izveden 1975. godine na osnovu prijašnjih iskustava te se uvidjelo da bi, prema zainteresiranosti publike, Đurđevac mogao nastaviti s tom tradicijom uz proširenje na druge kulturne i zabavne manifestacije. Već u ožujku 1977. godine tu ideju razrađuju Jura Šaban i Drago Bahun napisavši scenarij naziva "Đurđevac: Legenda i ljeto '77.". Izvedba tog scenarija i ideje ostvarena je 24.-26. lipnja 1977. godine.

     Uz scenski prikaz Legende o Picokima, nastojalo se publiku upoznati sa običajima, kulturom i tradicijom Đurđevca i okolice. U ta 3 dana je predstavljena bogata gastronomska ponuda hrane i kolača, sportski i kulturni sadržaji poput likovne izložbe i sportske utakmice, nastup folklornih udruga s prikazom narodnih nošnji i ručnih radova, povorka zaprežnih kola na kojima su se prikazivali poljoprivredni, obrtni i drugi običaji vezani uz Podravinu i način života i rada stanovnika Đurđevca i okolice.

     Od 1977. godine ta se kulturno-zabavna manifestacija pod nazivom "Picokijada" održava svaki zadnji vikend u lipnju te se nadopunjuje novim kulturnim i sportskim sadržajima razvijajući se uz pomoć brojnih volontera i udruga koje djeluju na tim prostorima.

     Manifestacija je pozitivno prihvaćena od posjetitelja kojih je svake godine sve više te je zbog toga Đurđevac postao poznat i priznat kao međunarodna turistička i kulturna destinacija. Grad Đurđevac je dobio prestižnu titulu Europske destinacije turističke izvrsnosti u čuvanju nematerijalne kulturne baštine.

     2007. godine Ministarstvo kulture Republike Hrvatske je dodijelilo "Legendi o Picokima" trajni status nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske.

     2008. godine Legenda o Picokima postala je nacionalni pobjednik u istoj kategoriji te dobila prestižnu titulu EDEN-a (European Destinations of Excellence) za očuvanje i njegovanje nematerijalne kulturne baštine.

     2013. godine Picokijada je dobila titulu "Simply the best" u kategoriji najboljih tematskih manifestacija od Udruge hrvatskih putničkih agencija i turističkog magazina "Way to Croatia".

     Svima koji su barem jednom posjetili "Picokijadu" i pogledali scenski prikaz "Legenda o Picokima" je jasno zašto je Đurđevac postao prepoznatljiv kao takav u Hrvatskoj i u svijetu te da će Legenda nastaviti živjeti a manifestacija će se nastaviti razvijati kroz buduće generacije nudeći posjetiteljima sadržaj koji je uvijek zanimljiv, zabavan i poučan.