Majka Domovina prima te u zagrljaj: Počivaj u miru, hrvatski viteže"

TUGA NA SPROVODU
Zapovjednik Miljenko se raspao od tuge za svojim vojnikom: ‘Dragi moj Damire’

U vihoru Domovinskog rata, na krvavom bojištu Kupresa, 6. travnja 1992. godine, poginuo je Damir Martić, prvi pripadnik Specijalne postrojbe MORH-a Bojne “Zrinski” koji je dao život za Domovinu. Ovaj hrabri dragovoljac i neustrašivi ratnik, rođen 11. travnja 1968. u Imotskom, preminuo je svega nekoliko dana prije svog 24. rođendana, ostavivši za sobom neizbrisiv trag herojstva i ljubavi prema Domovini, piše S.V. za Dnevno.hr

Damirov životni put bio je put vojnika, čovjeka koji je svojom odlukom stao na prvu crtu obrane Hrvatske i dao najviše što je mogao – svoj život. Još 27. studenog 1990. postao je pripadnik Jedinice za posebne namjene MUP-a RH Kumrovec, a od svibnja 1991. bio je dijelom legendarne Specijalne postrojbe MORH-a Bojne “Zrinski”. Borio se na najtežim bojištima – od Vukovara, Gospića i Dubrovnika do Kupresa, gdje je i položio svoj život za slobodu.

Njegov posljednji ispraćaj na mjesnom groblju Martića križ u Posušju bio je ispunjen tugom, boli i ponosom. Vojne počasti, zastave spuštene na pola koplja i pogledi suboraca puni suza govorili su više od tisuću riječi. Među okupljenima bio je i njegov zapovjednik Miljenko Filipović, koji se od Damira oprostio emotivnim riječima koje su duboko urezane u srca svih prisutnih.

"Dragi Damire, umro si za najveće ideale za koje se čovjek, Hrvat, danas može boriti – slobodu, dostojanstvo i čast hrvatskog naroda. Dao si svoj život da bi živio tvoj narod, dao si ga i zato jer si želio poštedjeti život svog neprijatelja. Teško nam se pomiriti s činjenicom da te više nema među nama, iako će možda već danas, sutra – mnogi morati poći tvojim putem. Dragi Damire, prošli smo cijelu lijepu našu Domovinu, došao si braniti svoj rodni prag… Braneći njega, tu si pao i tu ostaješ čekajući uskrsnuće slobode svoga naroda i čekajući svoje uskrsnuće. Danas te polažemo u tvoju rodnu grudu kao u otvorenu ruku majke Domovine da bi sutra tvoja Rastovača, Posušje, Hercegovina i cijela Hrvatska mogla slobodno živjeti."

Te riječi odzvanjale su tišinom ispraćaja. Suze suboraca i obitelji padale su na Damirov grob, pomiješane s ponosom što su poznavali čovjeka takve hrabrosti i srca. Njegova žrtva nikada neće biti zaboravljena – ostaje zapisana u povijesti, ali i u dušama onih koji su ga voljeli i s njim dijelili najteže trenutke rata.

Danas, dok se prisjećamo Damira Martića, sjećamo se i svih onih koji su poput njega pali za Domovinu. Sjećamo se njihovih snova, njihovih osmijeha, njihove hrabrosti. I znamo – dokle god ih pamtimo, nikada neće biti zaboravljeni.

Počivaj u miru, hrvatski viteže.