Majka koja je čekala sedam godina da sahrani sina – danas je otišla k njemu

POČIVALA U MIRU - Otišla je majka heroja – srce koje je tri desetljeća kucalo za sina Ivana

Tiho, bez buke i bez velikih riječi, otišla je Janja Brdar, majka vukovarskog heroja Ivan Brdar. Kao da je njezino srce samo odlučilo da je ovo posljednji Ivandan bez Ivana. Posljednji imendan bez zagrljaja koji je čekala cijeli jedan život – i cijelu vječnost.

Svijet ju je upoznao kroz jednu fotografiju. Fotografiju majke koja oplakuje sina, snimljenu u lipnju 1998. godine na vukovarskom groblju, uoči ekshumacije. Slika Janje Brdar, majke iz Livna, obišla je svijet i postala nijemi simbol boli svih majki koje su u Domovinskom ratu izgubile ono najvrjednije. Nije govorila mnogo. Nije davala intervjue. Njezina patnja bila je tiha, dostojanstvena i duboka – poput zemlje u koju je napokon položila sina.

Ivan Brdar, mladić koji se nakon povratka iz JNA upisao na Građevinski fakultet, životni je put prekinuo bez razmišljanja – kad je Domovina pozvala. Prekinuo je studij i priključio se specijalnoj postrojbi MUP-a, a početkom rujna 1991. i postrojbama HOS-a. Aktivno je sudjelovao u prikupljanju oružja za obranu Vukovara te je 26. rujna 1991., s još četrdesetak HOS-ovaca, otišao na vukovarsku bojišnicu.

Poginuo je 12. listopada 1991. godine, u svojoj 23. godini života, na krvavom Sajmištu. U večernjim satima, u blizini raskrižja Preradovićeve i Duge ulice, u jednom dvorištu smrtno je ranjen. Kako je zapisala Tanja Belobrajdić u kolumni Nisu zaboravljeni, Ivan je preminuo na rukama suborca Nikica Burić. Posljednje riječi ostale su prekinute: “Pozdravi mi s…” – Nikica vjeruje da je mislio na sestre.

„Prošao sam brojna ratišta – Vukovar, Maslenicu, Južno bojište – ali teško da sam sreo hrabrijeg čovjeka i ratnika od Ivana Brdara“, zapisao je Samoborac. „Kad smo ga onako krvavog donijeli u bolnicu, rekao sam dr. Njavri: ‘Ovaj je zaslužio da ga fino operete. Ako ne najbolji – bio je najhrabriji na Sajmištu.’“

Nakon pogibije Ivanovo tijelo bilo je privremeno pokopano na Bolničkom groblju, potom za vrijeme okupacije premješteno na Novo groblje u Vukovaru. Posmrtni ostaci ekshumirani su u lipnju 1998., a 20. lipnja iste godine Ivan je konačno sahranjen u rodnim Gornjim Rujanima. Janja je tada, sedam dugih godina nakon pogibije, prvi put mogla zaplakati nad sinovim grobom – ne više u neizvjesnosti, nego u bolnoj istini.

O smrti majke heroja oglasio se i HOS-ovac Damir Markuš, porukom koja je dirnula mnoge:
“Upravo mi javili. Majka našeg heroja Ivana Brdara, Janja, je preminula. A na današnji dan 2019. bili smo u njihovom rodnom Livnu, njemu u čast i na spomen. Nema slučajnosti. Sućut obitelji, laka joj hrvatska gruda.”
(objava – živi link ostavljen u izvornom tekstu)

Emotivnim riječima oprostila se i Marijana Strukar, istaknuvši da je Janja bila strina njezinoj majci:
“Bogu u naručje otišla je majka hrvatskog heroja. Majka čije ime možda nije zvučno, ali čija je bol bila golema. U tišini je čekala od 1991. do 1998. da pronađu i sahrane sina. A potom je, u miru i samo Bogu znanoj patnji, proživjela ostatak života.”

Najdirljivije riječi ostavila je za kraj:
“Kao da je srce odlučilo da je ovo posljednji put da Ivandan bude bez Ivana. Otišla je na nebo sinu čestitati imendan. Previše ih je čestitala gledajući u sliku i svijeću. Mirno spavaj, strina. Svoju si bitku odradila herojski – poput sina. Sad ste zajedno, napokon.”

Otišla je majka. Ali ostala je uspomena. Ostao je Ivan. Ostala je istina o žrtvi koju nikada ne smijemo zaboraviti.