Mario je sa 16 uzeo oružje: Baš uoči Nove Godine pao je u srpsku klopku

Od 1991. godine, dočeci Nove Godine za obitelj Rehor zauvijek su se pretvorili u dane tuge. Umjesto proslave, pjesme i veselja, ova obitelj u mislima je sa njihovim pokojnim sinom Mariom koji je u Komletincima poginuo na samo Silvestrovo. Mario je bio maloljetni dragovoljac, a u trenutku smrti imao je samo 16 godina.

Mario Rehor rođen je 29. svibnja 1975. godine u Zagrebu, a nakon završetka osnovne škole upisao je srednju grafičku školu u svom rodnom gradu. Bio je društven, vedar i živahan. Išao je u izviđače, volio je sport, osobito plivanje, vaterpolo i jahanje, a često se s ocem opuštao na ribolovu.

Iako je u trenutku izbijanja rata pohađao tek treći razred srednje škole, sa svega 16 godina uključio se u obranu Republike Hrvatske, najprije kao dragovoljac HOS-a, a zatim i kao pripadnik 105. brigade Hrvatske vojske Bjelovar. Branio je junački Domovinu na Banovini, a zatim u Istočnoj Slavoniji.

Foto: Facebook

Smrt na izmaku 1991. godine

Na žalost, ovaj dječak – ratnik poginuo je 30. prosinca 1991. godine, u izvidničkoj akciji na bojišnici u Komletnicima kod Vinkovaca kada ga je usmrtio neprijateljski metak. U istoj akciji je poginuo i Robert Tadić iz Pule. Mariju je posmrtno dodijeljen čin časničkog namjesnika HV, te odličje Red Petra Zrinskog Frana Krste Frankopana, a u njegovoj Kustošiji jedna ulica nosi ime njemu u čast. Ime mu je uklesano na niz spomen ploča, pa tako i na onoj koja je premještena iz Jasenovca kod motela Trokut.

Mladom heroju Mariju posmrtno dodijeljen čin časničkog namjesnika HV, te odličje Red Petra Zrinskog Frana Krste Frankopana, a u njegovoj Kustošiji jedna ulica nosi ime njemu u čast. Ime mu je uklesano na niz spomen ploča, a njegov 3.C i razrednica posvetili su mu vrlo emotivnu pjesmu.

Dječak na braniku Domovine

On je bio još dječak pun osmjeha
I gledao je život još dječjim očima,
Tražio je neke svoje male ideale
Negdje među zvijezdama, u snovima
Nitko ne može reći da je bio običan dječak,
Jer sa šesnaest godina otišao je u rat,
Osjetivši zov svoje svete Domovine.

Bio je spreman i svoj mladi život dat
Ostavio je školu, majku, sestru, sve
Znao je da riskira i da se možda neće vratiti,
uzeo je oružje i ostavio svoj dragi dom
Znao je da će prijatelji i majka
jednom shvatiti.
On je bio samo dječak pun osmjeha.