MARIO ŠALIĆ - ‘BIO JE NAJMLAĐI MEĐU NAMA!’ Bolna priča o smrti mladog branitelja: ‘Umirao je, ali nije kukao’

Gledanjem 30 godina unatrag na ratni rujan 1991. godine, hrvatski branitelj Alen Čaušević prisjetio se pogibije svog mladog suborca Marija Šalića. Istoga dana poginuo je i Velimir Šuštić.

“Akcija proboja od Dubice prema okruženoj Hrvatskoj Kostajnici započela je 9. rujna 1991. Ponedjeljak u zoru počelo je okupljanje naših snaga u centru Hrvatske Dubice. Mario Šalić je rođen 1970.g. i bio je najmlađi među nama… Ja sam 1969. godište, tako da su naša razmišljanja bila slična”, započeo je za Sisciu  Čaušević svoju ratnu priču.

Akcija u kojoj je poginuo Mario

“Nas dvojica nismo razmišljali poput ljudi koje su kod kuće čekale žene i djeca. Velimir Šuštić je tada imao 33 godine i on nam je bio glas razuma. Krenulo se Baćinom prema Slabinji, a zatim dalje u Rosulje pa u Hrvatsku Kostajnicu. Kretali smo se glavnom cestom uz Unu, uspravno podignute glave, znajući da je to naša domovina. Kada smo ušli u Slabinju znali smo da nam prijeti opasnost iz kuća u selu. Ulazili smo oprezno iz kuće u kuću. Nakon nekog vremena stali smo kod jedne na blagoj uzvisini. Odlučili smo malo stati i sačekati ostatak naših snaga. Međutim, oni su nam javili da ne mogu proći put jednim dijelom, zbog pucnjave snajpera, te smo sačekali neko vrijeme. To je bio dio 120. brigade. Naš 55.LAD.PZO je imao jedno improvizirano oklopno vozilo na kojemu se nalazio protuavionski top jednocijevac 20 mm”, vrlo detaljno se sjeća ovaj hrvatski branitelj.

“Za topom je sjedio Vinko Kovačević. Nakon određenog vremena on je trebao zamjenu i naravno javio sam se ja koji sam u životu ispalio jedan ili dva hitca iz tog topa. Nisam bio obučen za to oružje, ali bio sam dobar u gađanju puškom jer sam se prije rata bavio streljaštvom. Vinko mi je odmah dao svoju pancirku i šljem. Nije lako biti pokretna meta na vrhu oklopnjaka, no tada o tome nisam razmišljao. ‘Nemoj puno pucati! Štedi municiju!’, Vinko mi je stalno ponavljao. Pitam ja zapovjednika Josipa Šikića smijem li pucati po sumnjivim metama, on mi odgovori: ‘Samo udri!’ Na jednom dijelu ceste naišli smo na izminiranu cestu, kako ne bi mogli prijeći vozilima. Snašli smo se i ipak prošli taj dio. Sljedeća zapreka bila je veliko srušeno deblo preko ceste”.

Upali u zasjedu

Deblo je odlučio prepiliti mladi Mario, nakon čega su stigli do jedne čistine preko koje se nije moglo prijeći zbog snajpera koji je tukao s druge strane Une.

“Zapovijed je bila da vozač Damir Šarić i ja izađemo oklopnim vozilom na čistinu i uništimo prijetnju. Morali smo se okrenuti na “rikverc” jer se cijev topa nije mogla okretati preko kabine vozača. Izišli smo kao u Western filmovima na dvoboj. Pokojni Velimir me upozorio da se pazim.

Uvijek je brinuo o meni i Mariu. Zapucao sam na kuću, a crvena prašina cigle i crijepova se digla u zrak. Pogodio sam metu, a ljudi su oduševljeno pljeskali i vikali. Nismo slutili da će nam se nešto desiti i zaustaviti nas. Krenuli smo dalje. Uz oklopno vozilo kretalo se više ljudi jer su se tako štitili od otvorene vatre sa bosanske strane. Nedugo zatim prelomila se eksplozija…prašina, sivilo i miris baruta. Sve je poletjelo u zrak…”

“Velimir je odmah izdahnuo”

Ćaušević kaže kako se sjeća da je “letio kroz zrak”_

“Bacilo me i izbilo zrak iz pluća. Udario sam gornjim dijelom kralježnice o zemlju. Nisam se mogao pomaknuti neko vrijeme od siline udarca.
Osjetio sam da mi licem teče krv…pukla mi je arkada, slomljen nos, a bol u vratu nesnošljiva”, prisjetio se i dodao kako je tada samo želio doći do puške.

“Došao sam do Velimira Šuštića koji je većim dijelom bio priklješten oklopnjakom. Odmah je izdahnuo… Mario je nažalost također bio zarobljen ispod oklopnjaka. Skupili smo se i nadljudskim naporom podigli oklopnjak da ga izvučemo. Bio je živ, ali imao je vanjski prijelom potkoljenice i desnog kuka. Nije paničario, nije kukao. Pogledi su nam se sreli. Oči u oči. ‘Ja sam Alene invalid’”,  rekao je.

Ni Mario nije preživio

Bila je to zasjeda. U asfaltu je bilo minsko polje, a branitelji su nagazili na protutenkovsku minu. Izvukli su se tek drugi dan oko 14 sati, no Mario je poginuo pri izvlačenju.

U akciji su sudjelovali: Mario Šalić, Velimir Šuštić, zapovjednik Josip Šikić, Zvonimir Vučičević Đona, Stjepan Krpan, Vinko Kovačević, Davor Krznarić, Damir Šarić Dado i Siniša Turk.”