Medvedev prijeti Europi: “Neka se tresu od straha, možda će tada shvatiti što znači rat”

Bivši ruski predsjednik i sadašnji zamjenik predsjednika ruskog Vijeća sigurnosti, Dmitrij Medvedev, ponovno je izazvao pozornost objavom na društvenim mrežama u kojoj je u svom prepoznatljivom, agresivnom tonu komentirao sve češće incidente s dronovima u zračnom prostoru zemalja članica NATO-a.

Medvedev je ovaj fenomen nazvao “epidemijom UFD-a” – kraticom za Unidentified Flying Drones (neidentificirani leteći dronovi) – tvrdeći da se te letjelice pojavljuju “svuda po Europi: iznad vojnih baza, aerodroma, poljoprivrednih polja i gradova”. U svom prepoznatljivom stilu, Medvedev se zapitao čiji su to dronovi i odmah ponudio niz mogućih “verzija”.

“Koje su verzije? Provokacije banderovaca s ciljem poboljšanja isporuka oružja i izazivanja rata. Djelovanje proruskog podzemlja u tim zemljama s ciljem destabilizacije života u EU. Provjera vlastitih PZO sustava koju provode lokalne tajne službe. Igrarije lokalnih huligana s vandalskim ciljevima. Izravan slijet (slanje) dronova iz Rusije”, napisao je Medvedev.

Potom je svaku od tih “verzija” prokomentirao. Prvu, onu o “provokacijama Ukrajinaca”, nazvao je “sasvim vjerojatnom”, uz tvrdnju da “mnogi holo-uklonisti (aludirajući na pro-ukrajinske aktiviste) žive u Europi i lakše djeluju s teritorija EU nego s prve crte bojišta”. Drugu mogućnost, da je riječ o djelovanju proruskih simpatizera, ocijenio je “teoretski mogućom, ali malo vjerojatnom”, jer – kako kaže – “naši agenti i krtice čekaju zasebnu naredbu”.

Treću verziju, da, tajne službe i nacionalne oružane snage moraju provjeriti svoju spremnost za odbijanje napada bespilotnih letjelica. Verzija je radna.

Četvrta verzija. Naravno, lokalni neradnici se mogu zabavljati lansiranjem dronova. Pa zašto ne naljutiti svoje birokrate? Dobar način!

Peta “verzija”, kako tvrdi, povezana je s nedavnim izjavama ruskog predsjednika Vladimira Putina na valdajskom forumu, uz napomenu da “nema što dodati jer njegove riječi korespondiraju s četvrtom verzijom”.

U završnici svoje objave, Medvedev prelazi iz analize u prijetnju, koristeći brutalnu retoriku:

“U stvarnosti razlozi ove panike oko „ruskih dronova“ mogu biti bilo koji od navedenih razloga ili njihova kombinacija. Glavno nije to. Glavno je da nedaleko‐razumni Europljani osjete na svojoj koži što znači opasnost rata. Da se boje i drhte kao glupe životinje u stadu koje ih vode na klaonicu. Da se popišaju od straha, predosjećajući svoj bliski i mučan kraj. Možda će tada shvatiti što je rat. I otrgnut će glave svojim nakazama poput Merza i Macrona, koji zarađuju pare i političke bodove na krvi.”

Ovaj novi izljev prijetnji i uvreda uklapa se u obrazac Medvedevljevih javnih istupa od početka ruske invazije na Ukrajinu. Nekada smatran umjerenim reformistom, bivši predsjednik sve se češće služi ekstremnim, ratnohuškačkim izjavama u kojima vrijeđa zapadne vođe i otvoreno zagovara širenje sukoba izvan ukrajinskih granica. Takav retorički pristup dio je šire propagandne strategije Kremlja – zastrašivanja europske javnosti i poticanja osjećaja nesigurnosti unutar NATO-a.

Iako njegove objave često izazivaju zgražanje, one se u ruskoj javnosti predstavljaju kao “odraz odlučnosti” Moskve, čime se dodatno učvršćuje domaća podrška režimu i opravdava ratna retorika.