Milanoviću prijeti još jedna velika opasnost: Neugodno pitanje stiže iz njegovog bivšeg gnijezda

NA PUTU BEZ POVRATKA?

Što je Zoranu Milanoviću to trebalo da krene avanturu s koje nema povratka, pita se to dio onih koji s njim na Pantovčaku surađuje posljednjih godina, i onih koji su svo to vrijeme svjedočili o njegovom navodnom političkom sazrijevanju. Od jednoga od lošijih premijera Milanović doista jest stasao u najpopularnijeg političara u zemlji.

Potvrđivale su to ankete koje su predsjedniku davale vjetar u leđa, a po svemu sudeći i gladile njegovu taštinu iz koje se rodio stav o tome da je nepobjediv, piše Dnevno.hr.

I onda kada je barbarski ušetao u kampanju za parlamentarne izbore, dio SDP-ovaca, ali i dio predsjednikovih bliskih suradnika upozoravao je da se radi o riziku u sklopu kojeg Milanović na kocku stavlja cijelu svoju političku karijeru. Zašto je Milanović, koji nije naivac, onda odlučio ući u neizvjesnu borbu znajući da su mu pred vratima i predsjednički izbori, na kojima mu je pobjeda praktički zajamčena pitanje je na koje ne postoji suvisao odgovor.

Milanovićeva pomoć SDP-u nije urodila plodom

Možda je to doista spoj njegovog karaktera i prevelikih ambicija, a možda je u pozadini i želja da pomogne stranci na čijem je čelu bio u borbi za opstojnost. Pomoć koju je Milanović dao SDP-u mogla bi se opisati kao svojevrsnu umjetno disanje. Stranka je opstala, ali pitanje je na koliko duge staze, a još upitnije što im je točno donio Milanović koji je kampanju sveo na samog sebe ulazeći u ratove s Olegom Butkovićem, Ustavnim sudom i svim onima koji su mu se našli na putu. I to zaista jest dio onoga što predsjednik već dugo demonstrira kao vlastiti karakter s kojim je zaintrigirao i desno biračko tijelo, koje je na parlamentarnim izborima koji su za nama ipak odlučilo povući ručnu.

Milanović, zaključili su, ipak ne igra za njihovu momčad već je igrač u maniri one stare narodne – vuk dlaku mijenja, ali ne i ćud. Bilo kako bilo, ne samo da Milanović koji formalno ipak nije bio sudionik izbora nije postigao dovoljan broj mandata za komotno formiranje vladajuće većine, već ga je i SDP otresao pa sada Peđa Grbin sa svojih visina poručuje kako Milanović ipak nije njihov mandatar. Tko je mandatar i što Peđa još uvijek radi na čelu Partije nije poznato, ali se zato iz istupa nekolicine istaknutih SDP-ovaca mogu prepoznati prve naznake sukoba u najvećoj oporbenoj stranci.

U nedavnom intervjuu za Jutarnji najdalje je otišao Tonino Picula, koji je otvorio pitanje SDP-ove potpore Milanoviću kao predsjedničkom kandidatu. ”Ako nakon svega ne dođe do promjena u Banskim dvorima, onda bi svakako trebalo doći do promjena na Pantovčaku”, kazao je Picula koji se usput budi rečeno spominje kao jedan od kandidata za novog predsjednika SDP-a.

Iza europskih slijede stranački izbori u SDP-u

To je proces u kojega će se u stranci navodno upustiti iza europskih izbora, nakon kojih bi se o Grbinu trebalo govoriti kao o bivšem predsjedniku SDP-a. Ukoliko Picula doista dođe na čelo najveće oporbene stranke tada postoji mogućnost da SDP na predsjedničkim izborima niti ne podrži Milanovića koji je ionako u svojem  premijerskom mandatu marginalizirao ljude poput Picule koje je sklanjao i preko Grbina u vrijeme kada više službeno nije bio glavna politička figura na Ibleru.

Milanoviću zato i jest u interesu da pod svaku cijenu zadrži svoje ljude na čelu stranke, jer mu je to jamstvo za kakvu, takvu potporu na predsjedničkim izborima koji se u javnom prostoru više niti ne spominju. Zanimljiv je i ovo obrat s obzirom na to da je Milanović u svojim ranijim nastupima najavljivao da mu podrška SDP-a niti neće biti potrebna u borbi za još jedan mandat na Pantovčaku. Sada kada su se Milanovićevi izgledi za taj još jedan mandat smanjili i u HDZ-u su počeli promišljati o predsjedničkim izborima.

Mada, dakako, uslijed strke oko pregovora s potencijalnim partnerima iz Domovinskog pokreta malo tko ima vremena nabrajati moguće kandidate upućeni tvrde kako su parlamentarni izbori ipak bili i svojevrsni test za predsjedničke izbore.

Kandidati se preslaguju u drugim strankama

Na tom HDZ-ovom testu dobro je prošao Gordan Jandroković koji je u svojoj drugoj izbornoj jedinici osvojio respektabilan broj preferencijalnih glasova. Upravo se radi toga predsjednika Sabora ponovno počelo spominjati u kontekstu kandidature na predsjedničkim izborima. Kada govore o Jandrokoviću, HDZ-ovci sada progovaraju o uljuđenom i civiliziranom političaru, koji bi se nakon svega viđenog bez problema snašao u sučeljavanjima s Milanovićem.

U tom kontekstu još se uvijek spominje i vitez Željko Reiner mada on na izborima za Hrvatski sabor i nije osvojio neki upečatljiv rezultat kao što je to primjerice slučaj sa Ivanom Anušićem i Tomom Medvedom koji je ranije odbacio mogućnost kandidature na predsjedničkim izborima. Za predsjedničke izbore zainteresirani su navodno i u drugim opcijama izvan HDZ-a pa tako i u stranci Možemo koja bi navodno i ovdje mogla ponovno okušati sreću sa Sandrom Benčić, no kako to obično biva u ovoj opciji svoje će odluke donijeti i naciji predstaviti tek nakon što unutar stranke postignu konkretne dogovore.

O Mostovom predsjedničkom kandidatu u trenutku kada se ta stranka raspada deplasirano je govoriti, no zato se potencijalni kandidat za predsjednika zrcali u Domovinskom pokretu. Riječ je o Stjepi Bartulici koji je saborski mandat osvojio zahvaljujući preferencijalnim glasovima. Bartulica se u javnom prostoru nametnuo kao umjereni konzervativac koji u našoj zemlji ima respektabilno biračko tijelo.

Respektabilno biračko tijelo sve do istupa na parlamentarnim izborima imao je i Milanović kojemu istini za volju za kandidaturu na predsjedničkim izborima krajem godine nije potreban SDP. On to može napraviti samostalno, ali pitanje je da li on još uvijek ima istu onu političku težinu kakvu je imao prije nego što je krenuo na put s kojeg kako to tvrde njegovi bliski suradnici nema povratka.