Miloševićev plan pao zbog jednog glasa: „Ja jesam Srbin, ali ne po profesiji“

Odbio vilu na Dedinju i milijune: Srbin koji je rekao „NE” vojnom udaru JNA

U dramatičnim danima raspada bivše Jugoslavije 1991. godine donosile su se odluke koje su mogle potpuno promijeniti tijek povijesti. Jedna od takvih odluka dogodila se na sjednici Predsjedništva SFRJ u Beogradu, kada je presudan glas protiv proglašenja izvanrednog stanja dao član Predsjedništva iz Bosne i Hercegovine – Bogić Bogićević.

Taj potez spriječio je planirani vojni udar vrha tadašnje Jugoslavenske narodne armije (JNA) i otvoreni napad na Hrvatsku i Sloveniju pod formalnim okriljem savezne države.

Tuđmanova odluka o blokadi vojarni

U isto vrijeme Hrvatska se suočavala s otvorenom agresijom. Nakon oružanog sukoba u Pakracu i sve intenzivnijih aktivnosti JNA protiv hrvatskih vlasti, hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman donio je povijesnu odluku o blokadi vojnih objekata JNA.

Tijekom 13. i 14. rujna 1991. u Zagrebu je provedena masovna obrambena mobilizacija. Po cijelom gradu postavljeno je više od 6.000 čeličnih protutenkovskih ježeva, podignuti su grudobrani, a iskorišteno je više od 270.000 vreća pijeska.

Ovaj primjer brzo su slijedili i drugi hrvatski gradovi. U organizaciji obrane ključnu ulogu imali su pripadnici Narodne zaštite, građanskih odreda koji su štitili stanovništvo i imovinu te predstavljali jedan od prvih oblika organiziranog otpora agresiji.

Pokušaj političkog dogovora sa srpskom delegacijom

Neposredno prije donošenja odluke o blokadi vojarni, predsjednik Tuđman sastao se s delegacijom Srba iz SDS-a za Slavoniju i Baranju. Cilj razgovora bio je smirivanje napetosti i pokušaj dogovornog rješenja krize.

Razgovori su protekli mirno, a srpska delegacija signalizirala je mogućnost priznavanja Republike Hrvatske. Međutim, ubrzo se pokazalo da su takva očekivanja bila nerealna. Pobuna dijela srpskog stanovništva i aktivnosti JNA nastavile su se, čime je postalo jasno da se kriza neće riješiti političkim dogovorom.

Nastanak Narodne zaštite

Samo dva dana nakon tih razgovora, na 1. sjednici Međustranačkog vijeća Republike Hrvatske, usvojen je prijedlog Milivoja Kujundžića o osnivanju Narodne zaštite.

Radilo se o nenaoružanim odredima čija je zadaća bila zaštita građana i njihove imovine. U uvjetima kada Hrvatska još nije imala razvijenu vojsku, Narodna zaštita postala je važan oslonac obrane i preteča kasnije Hrvatske vojske.

Presudan glas u Beogradu

Dok je Hrvatska organizirala obranu, u Beogradu se istodobno odvijala drama na sjednici Predsjedništva SFRJ. Promiloševićevski članovi Predsjedništva nastojali su izglasati proglašenje izvanrednog stanja, što bi JNA omogućilo potpunu kontrolu države i vojni obračun s republikama koje su krenule prema neovisnosti.

Za tu odluku nedostajao im je jedan glas.

Očekivali su da će ga dati Bogić Bogićević, član Predsjedništva iz Bosne i Hercegovine, jer je bio srpske nacionalnosti. Međutim, dogodilo se suprotno – Bogićević je glasao protiv.

Taj glas spriječio je planirani vojni udar.

Odbio novac i vilu na Dedinju

Prema svjedočanstvima iz tog vremena, na Bogićevića je vršen snažan politički pritisak. U političkim kuloarima govorilo se da su mu nuđeni različiti benefiti – novac, politički položaji pa čak i vila na Dedinju – samo da podrži odluku o izvanrednom stanju.

Navodno su kružile i prijetnje da bi oni koji ne glasaju kako traži vrh JNA i vlasti Srbije mogli završiti u zatvoru.

Bogićević je sve to odbio i ostao pri svom stavu.

Tada je izgovorio rečenicu koja je ostala zapisana u političkoj povijesti „Ja jesam Srbin, ali ne po profesiji.”

Glas koji je promijenio tijek povijesti

Bogićevićev potez spriječio je legitimaciju vojnog udara JNA i odgodio planirano preuzimanje vlasti u Jugoslaviji. Time je omogućeno da Hrvatska i Slovenija nastave put prema neovisnosti, iako je rat koji je uslijedio bio brutalan i dugotrajan.

U dramatičnim trenucima raspada države, jedan glas – i jedna odluka savjesti – pokazali su da se povijest ponekad mijenja upravo na takvim prijelomnim točkama.