MIRNO PUTUJ, ANĐELE Ena Šarac, djevojka koja se nikada nije predala, oplemenila je Hrvatsku: ‘Pomogla bih svima‘

Enica, najveća i najčistija duša ovog svijeta, postala je nebeski anđeo, javili su u subotu navečer prijatelji Ene Šarac (26) na Facebooku i rastužili mnoge koji su voljeli ovu posebnu djevojku. Njezino tijelo izmučeno brojnim teškim dijagnozama, nažalost, nije izdržalo posljednju, 13-satnu operaciju glave.

Prije desetak dana bris je otkrio da ju je napala opasna bolnička bakterija MRSA. Zahvat je bio prošlu srijedu u KBC-u Sestara milosrdnica u Zagrebu, a nakon toga počeli su joj otkazivati organi. Osječanka je prvog dana 2. razreda osnovne škole oboljela od tumora na mozgu, a bolesti su je pratile tijekom čitavog, prekratkog života. No, baš nikad nije skidala osmijeh s lica.

Trpjela je nezamislive bolove, posljednjih mjeseci mogla je spavati samo u sjedećem položaju, ali je svejedno bila najhrabrija i najstrpljivija djevojka na svijetu.

Kad je vidjela malenoga Leona pod ruševinama u Petrinji nakon strašnog potresa, poželjela mu je odmah pokloniti Play Station koji je baš dobila.

Brojni pratitelji

"Jučer sam se zarekla da ga nikada više neću igrati, samo da svi budemo dobro i zdravi i to je to. Molim vas, ako itko zna ime ovog dječaka, da mi javi. Taj strah u njegovim okicama ne mogu zaboraviti i poklanjam mu od srca novi PS4 i sve igrice i joysticke i punjač za njih i sve sa slike - sve je novo. Roditelji su mi ga kupili za Božić na 24 rate da skratim vrijeme u krevetu, ali ne mogu kada mi je to dijete stalno u glavi. Pomozite mi samo da dođem do njega. Molim vas, ljubavi malena, javi se kada bude sve dobro da se igraš u svom domu. Žao mi je svih i pomogla bih svima, ali ispunite mi moju želju, molim vas", napisala je Ena, kojoj je bilo puno važnije da ne vidi bol kod drugoga nego kod sebe.

Tijekom života je prošla tri sepse, šest kirurških otvaranja glave, operaciju noge, godinu i pol je bila prikovana za invalidska kolica, a dobila je i dijabetes. Godine 2017. otkriven joj je i neoperabilni tumor na kralježnici te nova dijagnoza - akutna mijeloična leukemija.

No, Enu nikako nisu obilježile njezine bolesti, nego ćemo je pamtiti po nevjerojatnom optimizmu i dobroti.

"Vidim da ste u frci zbog mojih dijagnoza, ali znate mene… pa moram ja držati sve u stanju pripravnosti", javila se nakon toga u svom stilu iz bolnice svojim brojnim pratiteljima, od kojih su joj mnogi postali prijatelji.

Najveći san

Puno je izostajala iz škole i nikada nije živjela bezbrižno kao vršnjaci, ali uvijek je naglašavala da je sretno dijete. I bila je, uz golemu ljubav mame Biserke i tate Đure. Dok je tata radio, mama ju je pratila u stopu na cijelom njezinom putu, a ako ne bi mogla biti uz svoju djevojčicu u bolnici, spavala bi na klupi blizu njezina prozora. Zvala ju je "zvjerkicom", a mama i Ena u svemu su bile nerazdvojne.

Iako je sama trpjela goleme boli i roditelji su joj bili na rubu egzistencije zbog velikih troškova liječenja, Osječanka je uvijek pomagala onima kojima je trebalo.

U jeku prikupljanja novca za opsežan operativni zahvat koji joj je bio iznimno važan za daljnje stanje, Ena se bila odrekla pomoći pozivajući sve koji su joj htjeli poslati novac da ga preusmjere i daruju na račun malene Nore Šitum, koja je također hitno trebala ići na operativni zahvat u SAD.

"Mirno putuj, anđele... Nađi spokoj i mir koji toliko zaslužuješ. Nama ostaju lijepa sjećanja na jednu divnu dušu koja nam je svima oplemenila život. I neizmjerna tuga...", napisali su nakon tužne vijesti o Eninu odlasku roditelji pokojne Nore, s kojima je ostala u bliskom kontaktu.

Iako je mjesečno trošila tisuće kuna na liječenje i terapije, kad su njezinu majku nedavno novinari pitali treba li im ikakva pomoć, rekla je: "Baš ništa".

Ena je za svakoga nalazila riječ utjehe, a mnogima bolesnima pomagala je svojim iznimnim savjetima o liječenju i borbu.

Tijekom 2014. ispunio joj se željeni san. Bila je u skupini od 20 ljudi iz cijelog svijeta koji su imali privilegij susresti se sa Svetim Ocem gotovo u četiri oka. Za razliku od drugih, koji su Papi ponijeli prigodnu poruku ispisanu na listiću papira, Ena je u Vatikan donijela veliku kutiju u kojoj je bilo oko 5000 otisaka dlanova djece iz cijele Hrvatske.

Voljela je čitati i učiti, a maturirala je s odličnim, unatoč brojnim izostancima. Dva mjeseca nakon teške operacije tumora u Belgiji, u samo osam dana položila je 16 predmeta trećeg razreda Ekonomske i upravne škole. Zadnjeg dana je povraćala od iscrpljenosti, ali odustajanje za nju baš nikad nije bilo opcija.

Omiljena pjesma

"Ustajala sam u šest ujutro, a na spavanje nisam išla prije tri sata nakon ponoći. Tempo je bio ubitačan, ali se isplatilo. Uspjela sam", rekla je tada i dodala da su joj 'ipak izvadili pola tumorčine iz mozga pa ima više mjesta za pamtiti'.

Govorila je da bi rado studirala i bila pravobraniteljica za bolesnu djecu, ali joj okolnosti ipak nisu dopuštale da ispuni te želje.

Prije nego što bi išla u bolnicu, oboružala bi se knjigama i sve bi detaljno proučila da bude spremna za razgovor s liječnicima.

"Kad trebam ići doktoru, sad mi već kažu: 'Jao, nemoj k nama, mi ne znamo s tobom, kod tebe sve naopačke'", govorila je kroz smijeh.

I liječnici su se čudili kad bi se, unatoč strašnim prognozama, ona uvijek iznova izborila. Prije tri godine Enin se organizam sam od sebe počeo boriti protiv leukemije, tako da na kraju nije trebala ni donora niti transplantaciju.

Posljednjih mjeseci bila je u invalidskim kolicima jer su, kako su joj rekli liječnici, zbog dugotrajnih terapija njezine kosti bile kao od stakla. Zbog toga je rijetko izlazila.

Veselila bi se i kad bi morala na Hitnu. Na majčino čuđenje rekla bi joj: "Biserka, sretna sam jer ću napokon obući svoje nove patike".

Ena je voljela pjesmu "Opet si pobijedila" jer je uistinu bila rođena pobjednica.

"Opet sam pobijedila! Kažu da je bilo gadno, ali ničeg se ne sjećam, tako da ništa nije ni bilo, jel'? Čula sam: tumor na mozgu, tumor na kralježnici, leukemija, zatajenje bubrega, sepsa, gripa, ja mislila da nabrajaju dijagnoze svih na odjelu, a ono samo moje. Bože dragi, hvala tebi i svim mojim anđelima", napisala je nedavno Ena.

I nikako nećemo reći da je bolest bila jača i pobijedila je, jer je Enina toplina i ljubav koja je ostala iza nje i dalje pobjednička.

Volimo te, Šašavice!