Mišić: Ako me mrze kao Srbina, kako sam Ponos Hrvatske, Milorade?

Nakon što je Srpsko narodno vijeće Milorada Pupovca, koalicijskog partnera Andreja Plenkovića, predstavilo “Godišnji izvještaj pojava govora mržnje i nasilja prema Srbima” za prošlu godinu u koje između ostaloga kritizira neujednačenu sudsku praksu glede pozdrava “Za dom spremni”, svoj komentar dao je i vukovarski branitelj srpske nacionalnosti Predrag Mišić Peđa.

“Ako me mrze kao Srbina, kako sam Ponos Hrvatske, Milorade?”, napisao je Mišić na svom Facebook profilu i dodao kako Pupovca boli što njega vole. Mišić je i u srbijanskom logoru u Mitrovici proveo 271 dan.

Podsjetimo, Pupovac je jučer ocijenio kako ”kod nas mnogi smatraju da patriotizam znači mrziti drugoga, a ne poštivati Ustav koji svima jamči jednakost”.

”Problem je što se odredbe ponekad nesustavno i neujednačeno mijenjaju. Ujednačena sudska praksa problem je jer jedan sud osuđuje uzvik ”Za dom spremni”, a drugi ne”, kazao je u utorak Pupovac.

Pupovcu ovo nije prvi put da problematizira pozdrav “Za dom spremni”.

Hrvatske obrambene snage, na čijem znakovlju se nalazi pozdrav “Za dom spremni”, a kojega Pupovac dovodi u pitanje, bile su među prvim organiziranim vojnim postrojbama koje su djelovale u Domovinskom ratu. Tamo gdje drugi nisu htjeli ili smjeli, tamo su išli bojovnici Hrvatskih obrambenih snaga. Važno je istaknuti kako je po Zakonu o pravima hrvatskih branitelja, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata ona osoba “koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)”.

Jedinica je osnovana 25. lipnja 1991. godine, na samo proglašenje samostalnosti Hrvatske (Dan državnosti). Uz Hrvatsko vijeće obrane (HVO), i Teritorijalnu obranu BiH (TO BiH), činile su okosnicu otpora velikosrpskim snagama i u Bosni i Hercegovini.

HOS se u Hrvatskoj integrirao u Hrvatsku vojsku početkom 1992. prilikom restrukturiranja vojnih snaga unutar Republike Hrvatske.

Dakle, HOS je legalna postrojba unutar Hrvatske vojske čiji su se pripadnici borili na svim ratištima braneći Hrvatsku, a i BiH od velikosrpske agresije.

Nedavno smo mogli gledati prepucavanja na relaciji predsjednik Zoran Milanović – Milorad Pupovac.

To je komentirala izvršna direktorica udruge U ime obitelji, dr. Željka Markić.

“Upravo gledamo kako Plenković i Milanović rastežu (plačljivog) Pupovca. Svaki ga vuče na svoju stranu. Pupovca za kojeg smo prije par dana doznali da nije u imovinskoj kartici prijavio dvije nekretnine, auto, dionice…

Milanović se, po svemu sudeći, nadao da će Pupovac, u želji da predsjednica Vrhovnog suda postane pripadnica iste nacionalne manjine kojoj i sam pripada – izdati Plenkovića, srušiti HDZ-ovu većinu i izazvati nove izbore. Jer, izgleda da se stvari ne odvijaju kako to žele oni koji su nam doveli i Zokija i Plenkija.

Gledam danas Pupovčevo glumatanje pred kamerama (sjećam se onog vijenca koji je za izmišljenim srpskim žrtvama bacao 18.11. u Dunav) i zamišljam što sve Plenković podmiruje našim novcem kako bi osigurao Pupovčevu vjernost. I sada, kad je Pupovac očito procijenio da mu je ipak bolje ili isplativije ostati s Plenkovićem – odjednom doznajemo istinu od Milanovića: o Pupovčevim nekretninama, o dnevnicama, o iskorištavanju srpske manjine za osobnu korist.

Najednom se Milanović koji je, baš kao i Plenković, ukrao referendum za promjenu izbornog sustava – “sjetio” da Pupovac ne predstavlja niti 10.000 od 200.00 hrvatskih građana srpske nacionalnosti. Neću vas podsjećati na to što su i HDZ i SDP govorili o

referendumskom pitanju GI Narod odlučuje kojim smo predložili, a hrvatski građani prihvatili dovoljnim brojem potpisa- da predstavnici nacionalnih manjina ne mogu odlučivati o Vladi i proračunu.

Da parafraziram sv. Augustina – ljudi koji vode i odlučuju o Hrvatskoj slični su organiziranom kriminalu, bandi čiji se članovi međusobno bore oko plijena.

Plijen je naš novac iz hrvatskog proračuna, naše inozemne rezidencije, nekretnine, državne firme, prirodna bogatstva, ljudski resursi – kojima upravljaju Milanović, Plenković, Pupovac i organizirane grupe u HDZ-u, SDP-u, SDSS-u, izmjenjujući se na vlasti svakih par godina. Štite se međusobno – skrivaju i ne progone krađu, korupciju, zloupotrebu vlasti – i tako već 2 desetljeća.

Rotiraju sebe i svoje poslovne partnere na pozicijama s visokim plaćama i još višim provizijama, žive u luksuznim rezidencijama, voze se u skupima autima, jurcaju gore-dolje po Hrvatskoj i svijetu. Uz sve drugo, zajedničko im je i da bi većina njih bila “kruha gladna” da se moraju izdržavati svojim radom na tržištu. Odgađaju i koče svaku promjenu – jer je njima jako dobro. Nema tog posla od kojeg bi Plenković, Pupovac, Milanović i njihovi sateliti živjeli tako dobro kao od politike. Zar vam ih nije dosta?”, istaknula je dr. Markić putem društvenih mreža.

Mišić – Ponos Hrvatske

Predrag Mišić posljednjih pet godina svako ljeto šalje vukovarske mališane na more i zbog toga je 23. veljače dobio nagradu Ponos Hrvatske.

“To su uglavnom bile manje grupe djece, odnosno dvije do tri, četiri eventualno obitelji. Prošle godine momak iz Društva prijatelja Hajduka Ivan Ivanac pitao me jesam li za kad bi oni organizirali ljetovanje za djecu iz Vukovara. Naravno da sam odmah pristao”, rekao je Mišić za HRT.

Ne radi se o socijalno ugroženim obiteljima, nego o obiteljima koje si zbog raznih okolnosti ne mogu priuštiti ljetovanje. Šesteročlana obitelj Korov svaku zarađenu kunu troši na terapije i lijekove svoje osmogodišnje Karle.

“Da nije bilo gospodina Predraga, ne bi ni išli na more, ne bismo jednostavno mogli, tako da uz njegovu pomoć smo otišli, uživali i hvala mu”, poručio je Ivica Korov.

Do te je obitelji Predrag Mišić došao preko Udruge “Tko se boji sutra još” kojoj pomaže od samih njenih početaka. Sve veće donacije za rad i opremanje udruge za pomoć i podršku roditeljima djece s teškoćama u razvoju odradio je upravo on.

“Teško je i naći danas nesebično davanje, a pogotovo na ovako jednostavan način gdje te netko nazove i spoji te s ljudima koji žele pomoći. Od Dubrovnika, Korčule, Rijeke, meni se zažario mobitel u jednom vremenu kad sam mislila da odustajemo”, kazala je Maja Prakaturović, predsjednica Udruge “Tko se boji sutra još”.