Mladen Pavković: Škabrnjani i dalje ne žele razne pupovce i njihove satelite u svom mjestu!

O Vukovaru i Škabrnji uglavnom se, opširnije, govori i piše tek pred 18. studenoga. Inače, cijele godine o ovom gradu i ovom mjestu koji su prošli pakao tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata čitamo i slušamo samo ako se dogodila neka nesreća, neko zlo.

U Škabrnji su se ovih dana ljudi pobunili, pa potpisuju i peticiju da im na njihov dan tuge i ponosa ne dolaze predstavnici  Samostalne demokratske srpske stranke  (SDSS), na čijem je čelu Milorad Pupovac, koji je i rođen nedaleko ovog mjesta, i čija su braća navodno bili pripadnici srpskih, odnosno okupatorskih postrojbi. Ovu udrugu osnovao je Vojislav Stanimirović, gradonačelnik u okupiranom Vukovaru, pa onda nije ni čudno što Škabrnjani okreću glavu od SDSS-a, koji i dalje vodi politiku „što gore tim bolje“.

Jadno je i žalosno što  ni jedan član SDSS-a nikada nije ni govorio o oprostu, zbog svega što su hrvatskom narodu u vrijeme  agresije, odnosno hrvatskog obrambenog rata učinili Srbi, ali i drugi agresori. Oni neprestano ističu da je žrtva i agresor jedno te isto, tj. da je bilo poginulih i s njihove strane, a nikad ne govore o tome tko je koga prvi napao.

Hrvatska podržava Ukrajinu i Izrael i daje im pravo da se brane, pa zašto onda i Vukovar i Škabrnja ne bi bili u istom položaju, kad su bili napadnuti u svome dvorištu?

U Škabrnji su pripadnici zločinačke JNA i tenkovima gazili ljude, pljačkali i palili kuće. Nedaleko njihove Osnovne škole nalazi se i masovna grobnica, a u tom mjestu nema kuće u kojoj netko nije stradao 1991….

Ljudi su ogorčeni što još do danas krivci nisu kažnjeni, što im se najčešće sudi, ako im se sudi, u odsustvu.

Na pitanje: Tko je od zapovjednika bivše zločinačke JNA ikada odgovarao za zločine u Vukovaru i Škabrnji, nema odgovora? Zašto hrvatska vlast nije  inzistirala da se, kad je bio živ, ratni zločinac Veljko Kadijević izruči Hrvatskoj? Zašto od srpskog i inog agresora nitko još uvijek ne traži ratnu odštetu? (Da su je tražili, valjda bi im nešto i dali!) Zašto se nitko od hrvatske vlasti nije bunio kad je Europska unija dobila Nobelovu nagradu za mir, a pripadnici UNPROFOR-a pomagali su srpskim zločincima 18. studenoga tjerati nevine Hrvate i iz Vukovara? To se može vidjeti na svim tv snimkama i na brojim fotografijama, gdje se još UNPROFOR-ovi vojnici smiju kad Srbi gaze i tjeraju Hrvate u smrt!

Međutim, ponovno trebamo podsjetiti da je odmah nakon masakra u Vukovaru, u ondašnjim četničkim novinama koje su nosile naziv "Narodna armija" uz ostalo objavljeno i ovo: "Povodom pobjedonosnog završetka  borbenih djelovanja na području Vukovara, savezni sekretar za narodnu obranu  general armije Veljko Kadijević sa suradnicima primio je u četvrtak 21. studenoga 1991. (sic!) komandanta Pete vojne oblasti general potpukovnika Životu Panića, komandanta operativne grupe "Sjever" general majora Andriju Biorčevića, komandanta operativne grupe "Jug" Mila Mrkšića i komandanta avijacijske jedinice Prvog vazduhoplovnog korpusa RV i PVO pukovnika Branislava Petrovića i čestitao im na ostvarenoj pobjedi".  Ovom svečanom prijemu, čitamo dalje, sudjelovali su i neke  starješine, vojnici i dobrovoljci koji su se posebno istaknuli u teškim borbama na ulicama i katakombama godinama utvrđenog grada Vukovara.(sic!) To su bili major Borivoje Tešić, komandant jurišnog odreda u operativnoj grupi "Jug", Milenko Lukić, komandant oklopnog bataljona u operativnoj grupi "Sjever", kapetan prve klase pilot Živica Trifunjagić, komandant teritorijalne obrane Vukovara Miroljub Vujović, pitomac mlađi vodnik Sulejman Lojić i dobrovoljac Krste Olujić iz operativne grupe "Jug".

Tijekom tog svečanog prijema ratni zločinac Veljko Kadijević odao je priznanje svim sudionicima, kako je rekao, „skoro dvomjesečnog okršaja u kojem su do nogu  potučene ustaške formacije i brojni plaćenici“. Također je istaknuo da su „borbeni uspjesi Srba i JNA koje su ispoljili u vukovarskoj operaciji, bili veliki podstrek i nadahnuće svim borcima i starješinama JNA i teritorijalne obrane u borbi protiv povampirenog fašizma i obnavljanja genocida nad srpskim narodom“- naglasio je Kadijević.

Dakle, sve se zna. Međutim, tko je od  ovih ratnih zločinaca ikada odgovarao za masakr nad nevinim ljudima u Vukovaru i Škabrnji? Ratni zločinac Ratko Mladić bio je posebno „zadužen“ za Škabrnju. Kad je i gdje zbog zločina koji su se tamo dogodili, pod njegovim zapovjedništvom, odgovarao?

Možete li zamisliti da je netko nakon II. svjetskog rata dozvolio Nijemcima, Japancima ili Talijanima da dolaze u gradove i mjesta i države koje su okupirali i da slave svoje junake, da recimo za  poginule bacaju vijenac u neku rijeku, kao – „žale za sve poginule i nestale“?

Ljudi u Vukovaru i Škabrnji nikada nisu čuli ili čitali da su se srpski i ini agresori ispričali, da su zatražili oprost, da su spremni platiti ratnu odštetu…

Stoga, 18. studenoga, ostavimo politiku. Okrenimo se hrvatskim braniteljima i civilima i onima koji se još traže te njihovim obiteljima.

Razni pupovci tih dana nemaju što tražiti među ljudima koji oplakuju svoje mrtve, stradale u velikosrpskoj agresiji. Vjerujemo da su  oni i te kako toga svjesni, tim prije jer su još uvijek rane svježe….  

Škabrnja, baš kao i Vukovar, žive, ali i sa svakodnevnim sjećanjima na strašne zločine, koji se tek tako ne mogu i neće izbrisati.

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.)