Mladen Pavković: Tko je i kada amnestirao Brozove zločine i zločince?

U crkvi Muke Isusove u Macelju u subotu (13.5.2023.) održano je euharistijsko slavlje koje je za žrtve Bleiburške tragedije i Križnog puta predvodio nadbiskup zagrebački i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije monsinjor Dražen Kutleša. Misi su bili nazočni i  predsjednici Vlade i Hrvatskog sabora (gdje je bio predsjednik države Zoran Milanović?), saborski zastupnici i drugi.

Na taj način, nakon dugog vremena, ponovno se skrenula pozornost i na Maceljsku šumu, koja pod zemljom još uvijek skriva preko deset ili dvanaest tisuća žrtava, što će reći da je još najmanje stotinjak masovnih grobnica ostalo – neotkopano.

Ovaj kraj, po riječima  dr. Andrije Hebranga i Damira Borovčaka,  već je odavno trebalo proglasiti Memorijalnim centrom, odnosno Spomen područjem, a na kojem bi trebao i morao biti smješten i muzej.

A, i žrtve su trebale umjesto brojeva dobiti i svoja imena i prezimena.

Međutim, iako se većina hrvatskih političara  slaže i govori da svaki zločin treba i mora biti kažnjen, onda se i mi opet pitamo: tko je pobio sve te ljude i kada će netko zbog tih i drugih zločina napokon odgovarati?

Dobro je da  se sjećamo hrvatskih žrtava, ali neka netko napokon objasni zašto nikada i nitko ne spominje tko su zločinci, tim prije što svaki zločin ima svoga zločinca?

Kad je riječ o Maceljskoj šumi, najvećem stratištu nakon Drugog svjetskog rata na području Republike Hrvatske, ni ovog puta nismo čuli ništa o maršalu Titu, koji je imao i „vilu“ usred ove šume natopljene krvlju, ni o krvavim partizansko-komunističkim zločincima?

Pored toga na tim i takvim komemoracijama, kao i ovog puta u Macelju,  nema mladih, nema školske djece? U Jasenovac mogu i moraju dolaziti a u Maceljsku šumu ne!? A zločin je zločin!

Na primjeru Maceljske šume je vidljivo da će nam  trebati još najmanje stotinu godina da se istraže, odnosno otkopaju masovne grobnice, što je sramno da sramnije ne može biti.

Srbi i drugi neprestano optužuju Hrvate kao „zločinački i genocidni narod“, a oni koji diljem Hrvatske vode komemoracije (svaka čast iznimkama) čak se ne usude reći ni protiv koga smo se borili, a kamoli imena ratnih zločinaca.

Također se postavlja pitanje: kako to da je nakon Drugog svjetskog rata bilo toliko partizansko-komunističkih zločina, a da do danas još ni jedan zločinac iz tog vremena nije suđen ni osuđen? Tko je i kada amnestirao Brozove zločine i zločince?

Bez osude zločina i zločinačkih režima, bez osude krvavih komunističkih i inih simbola, nema budućnosti!

U svom govoru monsinjor Kutleša uz ostalo je rekao da se moramo usprotiviti svakom obliku manipulacije žrtvama, da moramo težiti istini o njihovom stradanju, bez obzira koliko to dugo trajalo te dodao da se moramo hrabro i pošteno suočiti s prošlošću i istražiti istinu bez obzira koliko to bilo bolno te da se ovakva podmukla likvidacija ratnih zarobljenika, ovako okrutan zločin, ne može opravdati nikakvim izlikama!

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)