Mladen Pavković: Zabranili su mi knjigu na Interliberu samo zbog naslova!

Na Interliberu, najvećem i najposjećenijem sajmu knjiga u Zagrebu, koji se održava od 12. studenoga na Zagrebačkom velesajmu, već prvoga dana, kako je stajalo i u programu, trebala je biti predstavljena i knjiga Mladena Pavkovića „Andrija Artuković", dokumenti o uhićenju, saslušanjima i presudi“. Međutim, nekoliko dana prije promocije ta informacija nestala je sa službene stranice Interlibera, što znači da se ovakva knjige ne može pojaviti na ovom sajmu!

Kako, zbog čega, pitali smo autora, inače poznatog hrvatskog pisca, koji je dosad objavio brojne knjige i održao stotine promocija, pa čak ranijih godina bez problema i na Interliberu?

• Kad sam vidio da su zabranili ovu knjigu, jer se to drugačije nikako ne može nazvati, a koju ni ja nisam vidio, jer je tiskanje završeno dan prije ovog sajma, meni je sve postalo jasno – kazao je Pavković, gotovo sa smiješkom. Zabranili su je već zbog samog naslova! Da sam kojim slučajem objavio knjigu o Miloševiću, Šljivančaninu, Simi Dubajiću, Šešelju, Štrbcu, Teršelički, Pupovcu, Stanimiroviću, Hitleru, Musoliniju, Karadžiću, Titu, piskaralima iz „Novosti“, Arkanu, Špiljku, Budi Lončaru ili nekim hrvatskim izdajicama, dezerterima i tajkunima, ne bi bilo nikakvih problema. Ali, ja sam prvi u Hrvatskoj objavio isključivo dokumente sa montiranog suđenja Andriji Artukoviću, 1986. u Zagrebu! O Artukoviću je dosad objavljeno desetak knjiga, ali sve su manje-više bez ijednog dokumenta. Autori tih knjiga su prepričavali (svaka čast iznimkama) što se tamo događalo. U tome se poglavito isticao Đorđe Ličina, ali još neki, koji su pisali i objavljivali kako ja volim reći- kako aga kaže. Većina tzv. hrvatskih povjesničara obično uzme neki povijesni dokument i onda ga svojim riječima opiše. Zatim, drugi to prepišu od njega i još dodaju svoju „priču“.  Na Interliberu i ove godine izlažu knjige iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore i nitko zbog toga nema problema. Dobro je pročitati što je svojedobno o ovom suđenju napisao dr. Franjo Tuđman u nekim svojim knjigama. Inače, uz mene je na predstavljaju trebao biti i akademik Josip Pečarić te publicist Dražen Stjepandić. Pečarić je poznat kao vrhunski znanstvenik, autor također velikog broja knjiga, otvoren, iskren i britak, pa nije ni čudno što ovakva promocija zasad ne može proći, pa i da platite, kao što  su to unaprijed platili organizatori. Naravno, nitko vam neće reći niti se potpisati da je knjiga zabranjena, ali što je drugo, ako vam je prvo službeno najave, a onda izmisle „sto i jedan razlog“ da vas maknu! Jedan mi je još ranije napisao: „Pavkoviću, kad objavite ovu knjigu, Udba vam to nikada neće oprostiti!“ A svi oni koji su bili vezani uz ovo suđenje (svaka čast iznimkama) ako nisu bili Udbaši, onda su imali i te kako veze s bivšom Udbom, a danas su „ugledni i cijenjeni građani“, čak i dobitnici najviših državnih nagrada i odlikovanja!

Pa, što je u ovoj knjizi tako „opasno“?

-  Istina, koja se razabire putem prvi put objavljenih dokumenata. U ovoj knjizi ja sam napisao tek kraći predgovor, od dvadesetak redaka  u kojem uz ostalo kažem - vidite, pročitajte i sudite!

Je li Vam se nešto slično dogodilo i ranije, s obzirom da ste imali niz promocija Vaših knjiga, i to ne samo u Hrvatskoj?

• O, da, kako da ne! Kad sam objavio knjigu o generalu Anti Gotovini, kad je nevin ležao u Haaskom zatvoru, i kad su za njim i Hrvati raspisali tjeralicu i nudili nagradu onom tko pomogne u njegovu uhićenju, nitko nam u Zagrebu ni pod koju cijenu nije želio iznajmiti dvoranu za promociju. Čak su nas odbile i crkve. Onda su se u jednoj crkvi na Dubravi ipak smilovali, i po veze smo nekako dobili dvoranu, ali kad smo oko crkve polijepili plakate sami službenici te crkve su ih brzinom munje uklanjali. Zatim, nam nitko nije želio dati dvoranu kad sam objavio knjigu s preko osam tisuća imena poginulih hrvatskih branitelja, a knjigu je predstavljala Kata Šoljić. No, na jedvite jade ipak su nam onda dali dvoranu HVIDR-e, a najponosnija majka u Hrvata Kata Šoljić tada je na početku predstavljanja rekla: „Komunisti mi nisu dali ni da spomenem svoju braću koju su partizani ubili, pa zar danas ne smije se znati ni za moja 4 ubijena sina u velikosrpskoj agresiji?“

Toga je očito bilo još…

• Kad je SDP nakon poraza HDZ-a došao na vlast, na čelu s Račanom, uz ostalo su nastojali maknuti s mjesta ravnateljice legendarne vukovarske bolnice dr. Vesnu Bosanac. Optužili su je čak i za kriminal i digla se velika medijska buka. U želji da skrenem pozornost na njezin častan ratni i ini put u dogovoru s njom predložio sam da organiziramo humanitarne koncerte s nazivom „Od srca srcu za vukovarsku bolnicu“,. na kojem su trebali nastupati neki od najpoznatijih hrvatskih domoljubnih pjevača. Ni za ovakav program  ni jedna dvorana u Zagrebu nije bila slobodna! Naime, nisu rekli da ne može, (kako to već ide), ali svi su bili „zauzeti“ najmanje godinu dana! Oko toga sam bio i u dvorani Vatroslava Lisinskog, gdje su rekli da su dvije godine unaprijed rasprodani. Međutim, na kraju uz „tisuću“ muka, obilaženja sve i svakoga, ipak su u Lisinskom dali dvoranu i koncert je održan, i to pod visokim pokroviteljstvom Hrvatskog sabora! Kad je bila ministrica branitelja Jadranka Kosor otkazala nam je na Kninskoj tvrđavi, u vrijeme jedne obljetnice Oluje, projekciju dokumentarnog filma Jakova Sedlara o hrvatskim haaškim junacima, a nakon toga i  mimohod branitelja u Kninu, mada je prije toga prihvatila i pokroviteljstvo ovih manifestacija. Kao „nije primjereno“!?

Hrvatskom, generalu Slobodanu Praljku također su „zabranili“ knjige…?

• Pok. general Praljak napisao je 18 knjiga o Domovinskom ratu. Godine 2012. dobio je ovrhu od pola milijuna kuna, jer je tadašnje Ministarstvo financija, prema medijskim natpisima, njegove knjige proglasilo „šundom“ – čitali smo. Za to, kako su isticali, najviše zasluga je imala Nina Obuljen Koržinek, koja je tada u Ministarstvu kulture radila kao državna tajnica. Tko je od braniteljskih udruga protestirao? Jesu li protestirali oni iz tzv. Hrvatskog generalskog zbora? Ni govora! Sve je prošlo kao voda ispod mosta! Dakle, u Hrvatskoj se „sve“ može, ali nešto i ne može! – kazao je hrvatski novinar i publicist Mladen Pavković, čiji se komentari gotovo svaki dan mogu čitati na raznim hrvatskim portalima.

Razgovarao: Milan  Pišković