Mladen Pavković: Zvonimire, nismo te zaboravili!

Za jednog od velikih, iskrenih hrvatskih domoljuba, prof. dr. sc. Zvonimira Šeparovića (Blato, 14. rujna 1928.- Zagreb, 30. siječnja 2022.) s pravom možemo reći da je tijekom života prošao „Scile i Haribde“. Međutim, kad je borba za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu u pitanju ni jednog trenutka nije posustao, bez obzira na godine. Za njega, na tom polju, nije bilo izgubljene bitke.

Cijelo vrijeme veliku podršku imao je i od svoje obitelji, poglavito od supruge Branke, poznate hrvatske tv novinarke i komentatorice, koja je, prije svega, svojim sjajnim emisijama, ostavila duboki trag na Hrvatskoj radioteleviziji.

U povodu njegova  90. rođendana, moja malenkost, zajedno s hrvatskim braniteljima, organizirala mu je proslavu rođendana, u tadašnjoj dvorani tjednika „Hrvatsko slovo“ u Zagrebu. Tim povodom, sjećamo se, primio je brojne čestitke, iz zemlje i inozemstva. No, neka nam bude dopušteno da citiramo onu koju mu je tada poslao ugledni i cijenjeni  fra Andrija Nikić u ime 55 članova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i 1430 članova mostarskog Hrvatskog kulturnog društva Napredak, a u kojoj je pisalo::

„Dragi Zvonimire. Dobio sam obavijest da ćete na blagdan Svetog Ivana Zlatoustog (oko 349.-407.) u četvrtak, 13. rujna 2018. u 19 sati  u dvorani Hrvatske kulturne zaklade-Hrvatsko slovo (Zagreb, Hrvatske bratske zajednice 4), u organizaciji Mladena Pavkovića, odnosno UHBDR91., svečano proslaviti 90. rođendan.

Kao član Franjevačkog malobraćanskog reda radujem se, podržavam i osjećam poticaj Franjine Pjesme stvorova te Vama, obitelji, nazočnima, prijateljima, poznanicima i ostalim ljudima dobre volje želim uputiti  čestitku u Franjinu duhu:

Navijek hvaljen budi, moj Gospodine, po bratu našem Zvonimiru Šeparoviću što si ga darovao hrvatskom narodu, Katoličkoj crkvi i hrvatskim franjevcima u ovome vremenu;

Hvaljen budi, moj Gospodine, po bratu našem Zvonimiru Šeparoviću što si nam ga darovao ovako talentiranog, učenog, srdačnoga, čovjekoljubivog, plemenitog, neustrašivog, domoljubivog od kojeg imamo mnogo toga naučiti;

Hvaljen budi, Gospodine moj, što je Zvonimir kao pravnik odgojio mnoge generacije pravnika i napisao značajna djela, posebno o ljudskim pravima i pravima žrtava, po čemu je poznat svijetu i u hrvatskim razmjerima te ostao neumoran i dosljedan;

Hvaljen budi, Gospodine moj, što je Zvonimir kao profesor predavao na svim kontinentima, a bio je i dekan svojega  matičnog Pravnog fakulteta u Zagrebu te usprkos otrovnim najezdama lažne utopije, bio ljudski i kršćanski otporan pa se nije dao otrovati;

Hvaljen budi, Gospodine moj, što je Zvonimir, kao rektor Zagrebačkog sveučilišta unatoč neprijateljskom ponižavanju i usprkos njemu, dostojanstvenim ponosom mudro i plemenito promicao dalekovidnu oporuku o slozi Sveučilišne obitelji te vratio na Sveučilište Katoličko-bogoslovni fakultet kojega su neki 1954. potezom pera izbacili iz Sveučilišta;

Hvaljen budi, Gospodine moj, što si potakao Zvonimira da je pokrenuo hrvatsko žrtvoslovlje, te postao utemeljitelj i predsjednik Svjetskoga viktimološkog društva (1979.), osnovao  Hrvatsko žrtvoslovno društvo (1990.), priredio više svjetskih kongresa viktimologa, te upoznao svjetsku javnost o više stotina tisuća Hrvata i katolika što su ih bez suda i osude partizani pobili u Drugom svjetskom ratu i poraću;

Hvaljen budi moj Gospodine, što nam je Zvonimir kao osnivač Svjetske lige za borbu protiv smrtne kazne pokazao naše kršćanstvo na djelu da je Bog stvorio čovjeka da živi, a ne da ubija svoju braću i sestre;

Hvaljen budi moj Gospodine, što nam je Zvonimir kao ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske još o Uskrsnu 1991. posjetio, upoznao i primio blagoslov od svetog pape Ivana Pavla II. te saznao da Papa blagosljiva i podupire samostalnost i slobodu hrvatskog katoličkog naroda;

Hvaljen budi moj Gospodine, što nam je Zvonimir, u jeku srpsko-četničke agresije, usadio u svoje srce i prenio  Hrvatima Papino znanje da poznaje hrvatsko okruženje i da oslobođenje ne će ići tako lako i bez žrtava, te posvješćivao Papinu poruku kao što pojedinci imaju prava, imaju ih i narodi!

Hvaljen budi, moj Gospodine, što je Zvonimir kao ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, s predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, ishodio međunarodno priznanje  i uveo Republiku Hrvatsku u članstvo Ujedinjenih naroda;

Hvaljen budi, Gospodine moj, što Zvonimir kao neumorni djelatnik upozorava na jedinstvo hrvatskog naroda u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te da su hrvatskom narodu potrebne obje obale političkih graničnih rijeka (Sava, Una, Neretva...) – jer rušenjem jedne nestalo bi i druge.

Dragi moji, molim Gospodina da naš dragi Zvonimir nastavi živjeti i raditi, da njegovo bogoljublje, rodoljublje i domoljublje osvoji srca današnjeg hrvatskog naroda te da kao iskusni devedesetogodišnjak ulaže svoje snage za sretnu sadašnjost i budućnost hrvatskog naroda – moli,  čestita i želi – fra Andrija Nikić!

Vjerujemo da ovoj čestitki ništa ne treba dodati, tim prije što je  na pravi i iskreni način rekla sve o velikom i nezaboravnom Zvonimiru Šeparoviću.

Mladen Pavković