Na današnji dan 1991. godine započela je vojna operacija HV-a nazvana “Vihor”

Na današnji dan 1991. godine započela je žestoka vojna operacija poznata kao "Vihor" s ciljem ugrožavanja srpskih položaja u Petrinji i Glini. No, nizom loših odluka i nesretnih okolnosti operacija je potpuno propala, objavilo je Dnevno.hr.

Sve je počelo ujutro 12. prosinca 1991. godine kada su preko Kupe prešli pripadnici specijalne jedinice policije PU Sisak “Osa” i izviđačko-diverzantske jedinice Glinske bojne. Nakon ulaska u neprijateljsko područje došli su do brda Patrolnica i podijelili se u dvije grupe prema selima Stankovac i Gračanica, dok je cesta prema selu Zaloj uništena rušenjem drvenog mosta.

S desne strane napada trebala se aktivirati 10. velikogorička brigada, a "Gromovi" prema Glinskoj poljani potpomognuta ostalim postrojbama. Nasuprot Hrvatskoj vojsci, teritorijalci 3. čete 3. bataljuna 1. brigade TO-a pokušali su pružiti otpor. Sisački specijalci slomili su otpor u kući u Gračanici, pri čemu je Kupom prebačena borbena tehnika. Djelovanjem tenkova uništena je zadnja točka otpora (kuće) u Gračanici i zarobljeno nekoliko teritorijalaca.

Do 9 sati ujutro 1. bojna 102. brigade ušla je u Stankovac, a potom je 2. bojna započela prelazak rijeke. Braniteljski piše da 3. bojna nije prešla rijeku jer nije savladan most na ušću Gline i Kupe.

Na putu prema Glinskoj Poljani "Gromovi" su uspijeli savladati neprijatelje 592. motorizirane brigade, osvojivši prostor do crkve sv. Katarine, pa se neprijatelj morao povući iz Glinske Poljane. Na ovom smjeru napada pripadnici Petrinjske bojne i 145. brigade ovladali su 14. prosinca Šestanj brdom.

Nakon što je dobio vijest o napadu, dopukovnik Vrcelj je uspostavio kontakt sa 3. bataljunom u Zaloju i 2. bataljunom u Maloj  Solini. Vrcelj je obavijestio više zapovjedništvo i istodobno mobilizirao teritorijalce "Šiltove" Siniše Martića. Inženjerija Glinske brigade postavili su protutenkovsku blokadu ceste. Preživjeli teritorijalci su se nakon velikih gubitaka u minskim poljima povukli u Zaloju i Glinu.

Neophodnu pomoć pružile su starješine 1. OG predvođene pukovnikom Mirkom Rakovićem i starješine 3. operativnog sektora Banija i Kordun. Iz vojnih skladišta u Javorniku dopremljene su velike količine pješačkog i topničkog streljiva. Hrvatske postrojbe bile su u dometu topničkih i protuoklopnih topova Glinske brigade TO-a i 592. motorizirane brigade.

Sljedećeg jutra, 13. prosinca, potpukovnik Vrcelj prikupio je potrebne snage za protunapad i odredio dvije napadne skupine, jednu od Zaloja prema Gračanici i drugu od Male Soline prema Stankovcu. U protunapadu koji je krenuo u 9 sati ujutro, sudjelovao je i zarobljeni tenk koji je dan ranije zarobio odred neprijateljskih vojnika na čelu s narednikom Vladom Jaglićem, pri čemu je poginula posada "Gromova".

Žestoko granatiranje navedenih sela i graničnih prijelaza izazvalo je pomutnju u redovima 102. brigade, na što je utjecala i prisutnost i djelovanje tenkova M-84. Nedostatak desantnih čamaca i odlazak skela i plutajućih transportnih vozila natjerali su hrvatske vojnike da izdrže ekstremnu hladnoću i pokušaju preplivati ​​rijeku. Istodobno je zapovjednik oklopne bojne zapovjedio onesposobljavanje svih tenkova i transportnih vozila. Borbe su završile u 16:00 sati kada su srpske postrojbe zauzele napuštena borbena vozila. U srpnju 1992., u nazočnosti nigerijskog bataljuna UNPROFOR-a, dio tenkova koji su još bili potopljeni u Kupi,  izvađeni su i prevezeni u Glinu.

Operacija je otkrila nekoliko nedostataka, prije svega nesuvislo borbeno djelovanje postrojbi, neusklađenost postrojbi (smijenjen je zapovjednik Velikogoričke brigade), a posebno nedovoljnu obučenost i opremljenost 102. brigade za provedbu takve operacije u lošim vremenskim uvjetima. Nemogućnost zauzimanja planine Stankovac olakšala je srpskoj vojsci brzi protunapad, uz jaku topničku i tenkovsku vatru.

Najviše poginulih, njih 13 u 102. brigadi, 17 je ranjeno, a broj ranjenih branitelja je još veći; izgubljena je posada tenka oklopne bojne "Gromova" i još dva pripadnika brigade,ukupno šest pripadnika 2. brigade;Dva vojnika iz 78. samostalnog bataljuna Glina i policajac iz sisačkih "Osa". Po jedan pripadnik 144. brigade i 153. brigade smrtno je stradalo od topničke vatre.

Glinskih teritorijalca poginulo je 19 neprijatelja, više ih je ranjeno i zarobljeno, dok su iz 592. motorizirane brigade poginula najmanje četvorica, devet ranjeno i šest zarobljeno.

Operacija Vihor nije bila strateški uspješna i nije uspjela poraziti neprijateljsku srpsku vojsku na Banovini,te je završila neuspjehom uz velike gubitke. Na području Petrinje imala je izvjesne uspjehe, taktički napredujući na bojištu. Operacija je pokazala važnost uvježbavanja i koordinacije snaga u većim borbenim operacijama, posebice ulogu borbeno provjerenih snaga u proboju neprijateljskih linija.