Na današnji dan: Huškački miting u Kometniku
Na današnji dan, 14. siječnja 1991. godine, u Kometniku je održan miting ispred spomenika žrtvama pobijenim 14. siječnja 1942. godine. Okupljanje je bilo obilježeno velikosrpskom retorikom i otvorenim poticanjem pripadnika srpske nacionalne manjine na pobunu protiv Hrvata, kao i na odcjepljenje.
Glavni govornik na ovom skupu bio je Jovan Rašković, uz političke vođe SDS-a za općinu Podravska Slatina, Iliju Sašića i Miluna Karadžića. Istoga dana, u obližnjem Voćinu, Srbi su s državnih institucija skinuli hrvatske zastave, dodatno produbljujući napetosti u općini.
Huškački govor Jovana Raškovića
Jovan Rašković održao je govor koji se i danas pamti zbog huškačke retorike. Okupljenima je poručio:
“Stvara se novi Knin. Ako ga stvarate, stvarajte ga i neka vam bude čast i slava! Vi nemate razloga da se bojite. Neće Knin napasti nikakva policija, ni SS trupe koje se stvaraju u ovoj našoj Hrvatskoj. Neće ga napasti, jer ga ne mogu zadržati, a ako ga napadnu, doći će deset hiljada krajiških Srba, koji će oslobodit svoju kninsku braću.”
Pokajanje i kritika Miloševića
Samo godinu dana kasnije, 27. siječnja 1992., Rašković je u intervjuu za Vreme izrazio žaljenje zbog svoje uloge u podizanju ratnih tenzija:
“Nisam tu pripremu vršio vojno, kao netko tko vidi rješenje u ratu, ali da nije bilo podizanja emocionalne vatre u srpskom narodu, ne bi bilo ni toga. U stvari, moja stranka i ja lično smo zapalili fitilj srpstva ne samo u Hrvatskoj.”
Unatoč početnim huškačkim stavovima, mnogi Srbi i danas ga smatraju “mirotvorcem u ratu” te žrtvom režima Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana. Rašković je izjavio citat kojim se najčešće pravda Raškovićeva uloga u Domovinskom ratu:
“Ako hoćete rat, potražite drugog vođu. Vi me nazivate svojim ‘ćaćom’. Gdje ste vidjeli da ćaća svoju djecu vodi na klaonicu. Djeci treba život, a ne grobovi.”
Rašković je o Miloševiću govorio kao o opasnom čovjeku:
“Za samo za jednu noć on će nas, sve Srbe u Hrvatskoj i Bosni, izdati i ostaviti na cjedilu… Biće to kristalna noć za sve tamošnje nesretnike. Uradit će to radi nekog osobnog profita. On je opsjednut samo sobom i vlašću, ali ja se ne usuđujem o tome javno pričati. No, jednom ću o svemu tome progovoriti.”
Kraj života u Beogradu
Nakon javnog pokajanja i kritika upućenih Miloševiću, Rašković je marginaliziran. Preminuo je u Beogradu 28. srpnja 1992. godine, ostavljajući iza sebe kontroverznu političku ostavštinu obilježenu huškačkom retorikom.
Izvor: 7dnevno
