Na današnji dan: Zaredali topnički napadi na Karlovac

Na današnji dan, 13. svibnja 1992. godine, s okupiranog područja drugi dan zaredom neprijateljsko topništvo brutalno je razaralo grad Karlovac.

Početkom svibnja 1992. godine zaredali su se topnički napadi na Karlovac, grad čije je predgrađe u Domovinskom ratu postalo prva crta bojišnice. Najjači od njih dogodio se 12. svibnja 1992. Oko 17 sati projektili su počeli padati na gradska i prigradska naselja Švarču, Udbinju, Mostanje i Turanj. Neprijatelj je pucao iz uporišta u vojarnama Kamensko i Gornje Mekušje. Bio je to uvod u najjači napad koji je započeo u 21 sat i 39 minuta. U nepunoj minuti na grad se sručio, u valovima, napad višecjevnog bacača raketa. Rušeće eksplozije odjekivale su gradom. 

Na meti su se našli Rakovac, Drežnik, Švarča, Gaza te Luščić u kojem je u krugu vojarne Hrvatske vojske smrtno stradao Stjepan – Stevo Mejašić. Taj 43-godišnjak bio je vozač saniteta topništva 4. operativne zone Karlovac, a iza sebe ostavio je suprugu Ceniku te dvoje djece – 18-godišnju Lidiju i 14-godišnjeg Igora. Kraj njega teško je ranjen Marijan Bastijančić, zapovjednik Haubičko-artiljerijskog divizijuna 105mm kao i Hinko Bednar, zapovjednik saniteta. Sve su to snimali neprijateljski zrakoplovi koji su u nekoliko navrata nadlijetali grad. S obzirom da je ostali dio karlovačke bojišnice bio miran, jasan je bio cilj neprijatelja – razoriti grad. Hrvatsko topništvo uzvratilo je na napade.

Bilo je to oproštajno razaranje Karlovca od strane pukovnika Svetozara Marjanovića i njegove 580. artiljerijske brigade JNA. Naime prema odredbama Vanceovog plana JNA se morala 1992. povući iz Hrvatske u koju su razmještene mirovne snage UN-a odnosno UNPROFOR. Povodom brutalnog napada na Karlovac, 13. svibnja, predsjednik Skupštine općine Karlovac dr. Ivan Benić obratio se Musi Bamayu, dužnosniku UNPROFOR-a, pismom pod naslovom „Očekivali smo mir…“.

„Poštovani gospodine Bamayi, pučanstvo Karlovca s puno nade i otvorena srca, spremni na suradnju dočekali su dolazak snaga Ujedinjenih naroda za zaštitu – UNPROFOR. Očekivali smo da će nam donijeti mir i da ćemo moći nastaviti sa radom, da će djeca moći mirno ići u školu, a prognani se vratiti svojim kućama iz kojih su na najbestijalniji način protjerani. Umjesto ostvarenja tih nada svakog građanina Republike Hrvatske i Karlovca, mi smo i dalje izloženi neprestanim divljačkim napadima na naš grad. Noćašnji, iznenadni i brutalni napad artiljerijom na grad treći je u posljednjih sedam dana. Imao je nove tragične posljedice. Jedna je osoba poginula, a 15 je osoba ranjeno među kojima ima i djece. Materijalna šteta je također izrazito velika. U sve to možete se i sami uvjeriti kao i Vaši suradnici. Oštro prosvjedujemo zbog ničim izazvanog napada na pučanstvo Karlovca i na grad, te očekujemo od Vas da poduzmete mjere koje kao visoki dužnosnik možete učiniti.“

Taj 13. svibnja građani su uglavnom proveli u skloništima, a neprijateljsko topništvo u večernjim satima ponovno se aktiviralo i djelovalo po Turnju, Logorištu, Mostanju, Baščini te mostovima na Korani i Mrežnici. Nakon dva dana uzbuna, 14. svibnja ujutro Karlovčani su izašli iz skloništa, no ulice su bile sablasno prazne iako su trgovine i tvornice radilo normalno.