‘NAD VAŠIM MRTVIM TIJELIMA OBEĆAVAM!’ Hrvatski general koji je ispunio obećanje: On i njegovi momci su razbili najveće četničko gnijezdo
Iako su već tijekom 1990. godine diljem Slavonije bilježeni nacionalistički incidenti, lipanj 1991. godine smatra se mjesecom najvećeg organiziranog okupljanja i organiziranja četničkih odreda koji su sačinjavali lokalni Srbi i dobrovoljci pridošli iz Srbije.
Okidač za konkretno i neskriveno stvaranje uporišta diljem Slavonije, bio je nemili događaj u Borovu Selu kada je mjesec dana prije ubijeno 12 hrvatskih redarstvenika, nakon čega je postalo sasvim jasno da Hrvatska neće moći izbjeći rat.
Formirani u 10 bataljuna, 42 čete i 1 samostalni odred
Iako su paravojne, četničke formacije bilježene na Banovini i u Dalmaciji, najveći broj ih se okupio u Slavoniji i Baranji koja se zbog granice sa Srbijom opravdano smatrala najvećim budućim žarištem sukoba. Ipak, najveće “gnijezdo” srpskih dobrovoljaca i četničkih odreda savijeno je Novom Zvečevu. U njegovu odmaralištu Rade Končar bio smješten četnički štab iz kojeg su organizirani napadi na hrvatska uporišta.
Savjetnik štaba pukovnik Nikola Marić je u ljeto 1991. kao zapovjednik 28. partizanske divizije iz skladišta JNA u Doljanima proveo naoružavanje i prva organiziranja Srba zapadne Slavonije. Uz njegovu su podršku čelnici SDS-a Pakraca i Daruvara – Stevo Ratković, Veljko Vukelić, Veljko Džakula i Veljko Nikolić u kolovozu 1991. podigli na ustanak Srbe Pakraca, Daruvara i Požege, naoružali ih i obećali pomoć zrakoplova, tenkova i topništva JNA.
Pod zapovjedništvom Štaba bilo je sedam općinskih štabova TO-a: Pakrac, Daruvar, Grubišno Polje, Podravska Slatina, Slavonska Požega, Okučani i Novska. U sastavu pet općinskih štabova (Pakrac, Daruvar, Grubišno Polje, P. Slatina i S. Požega) bilo je oko 7.000 teritorijalaca organiziranih u 10 bataljuna, 42 čete i 1 samostalni odred.
Spasonosna akcija HV-a uništila uporište
Ovaj broj svjedoči i o masovnosti pobune, i da je glavnina Srba zapadne Slavonije organizacijski ušla u sastav TO-a. Ukupno je, po podacima s početka rujna 1991., pod oružjem u Zapadnoj Slavoniji bilo 7.800 pobunjenih Srba. Novo Zvečevo oslobođeno je vrlo značajnom operacijom Johanesberg u prosincu 1991., a zahvaljujući toj akciji uništeno je neprijateljsko uporište koje je Hrvatskoj bila gotovo najveća prijetnja.
Oslobođenje Zvečeva opisao je general-pukovnik Miljenko Crnjac, zapovjednik 123. brigade Požega, u knjizi ”Tada je trebalo imati petlju”.
”Akcija je izvedena 17. prosinca 1991., a planirana je na temelju izvješća zapovjednika postrojbi i našeg izviđačkog voda. Znali smo da ćemo samo ako odmah nastavimo sa ovakvim tempom naići na neprijatelja koji nije kvalitetno organizirao obranu ili ju je organizirao na brzu ruku.
Zbog toga smo sve naše napore usmjerili na to da krenemo prema Zvečevu, jer bi oslobađanjem Zvečeva, odnosno zauzimanjem štaba i ‘komande’ slomili srpsko vojno vodstvo na tom prostoru i poljuljali moral njegovih vojnika. Od Orljavca do Pakraca stvorili bismo takvu paniku koja će nam pomoći u daljnjim akcijama. Ujedno, bi podigli moral kod naših vojnika i našeg naroda u Požeštini, kao i kod cijelog hrvatskog naroda i svih hrvatskih vojnika, jer bi nakon okupacije Vukovara vidjeli da i mi, uz hrabrost koju smo već dokazali, imamo i znanje, snagu i sposobnost za oslobađamo okupiranih prostora Hrvatske i da smo vojska koja može pobijediti u ovom ratu”, pisao je Crnjac.
Četnici zapalili odmaralište
“Akcija Johanesberg počela je u ranim jutarnjim satima, slanjem izvidnika, a u 7 sati iz Gornjih Vrhovaca upućena je satnija koja je imala zadaću da osigura prolaz našim snagama, tako da štite komunikaciju Kamensko – Zvečevo i ne dozvoli prodor neprijatelja iz Kamenske u leđa našim snagama, koje su imale zadaću osloboditi Zvečevo. Po zauzimanju položaja i štiteći naprijed navedenu komunikaciju na prostoru sela Mrkoplje, Šušnjari i Kreševo, koja su prema informacijama koje smo imali bila prazna, a u koje smo rano ujutro poslali izviđačke grupe, glavnina naših snaga je krenula prema Zvečevu, dok je u G. Vrhovcima ostala pričuva jačine dva voda koja bi intervenirala prema situaciji ili kao ispomoć glavnim snagama ili kao ojačanje snagama koje su štitile komunikaciju Kamensko – Zvečevo.
Prva bojna 123. brigade, kao glavna napadna snaga, imala je zadaću da krene u oslobađanje Zvečeva i to tako da jedna satnija napada sa sjeverne strane, da druga satnija ide istočnim padinama brda ‘Johanesberg’ i, koristeći prirodne zaklone, napadne na jugozapadnom kraju novog Zvečeva, a 3. satnija imala je zadaću da se kreće istočnim padinama Jabučkog brda i da napadne s jugoistočne strane prema novom Zvečevu. Zadaća naše artiljerije bila je da podupire napadne snage u izvršenju zadaće, za koju smo izdvojili vod minobacača 120 mm i vod topova ZIS 76 mm koji su djelovali iz G. Vrhovaca, a desetinu LRL-128 razmjestili smo na bazu Papuk, sa zadaćom djelovanja po Zvečevu.
U akciju smo uključili i naš oklopni vod i to tako da smo jedan tenk T-55 poslali kao pojačanje snagama koje su čuvale komunikaciju Kamensko-Zvečevo ili ako bude trebalo za proboj glavnih naših snaga na Zvečevu, dok su jedan tenk T-55 i jedna samohotka ostali u G. Vrhovcima za slučaj da dođe do prodora neprijateljskih tenkova iz smjera Bogdašić – G. Vrhovci ili kao pojačanje snagama za čuvanje komunikacije, ako bi oba tenka T-55 trebalo uputiti u smjeru Zvečeva.
Akcija je uspješno izvedena. Zvečevo je oslobođeno oko 15 sati. Zaplijenili smo veću količinu naoružanja i streljiva, koje smo koristili u sljedećim akcijama. U povlačenju četnici su zapalili odmaralište i dio okolnih kuća kako bi nama u ruke palo što manje streljiva i hrane koju smo ondje zatekli i dijelom izvukli. Na Zvečevu smo ostavili snage jednog ojačanog voda kao osiguranje našoj logistici koja je imala zadaću prikupiti i izvući oružje, oruđe, streljivo i hranu. Uz to, te snage su trebale pričekati i spojit se sa snagama 136. brigade koja je nastupala iz smjera Voćina prema Zvečevu i koja se nakon dva dana spojila s našim snagama”, zapisao je Crnjac.
Već se istog dana planiraju naredne napadne akcije 123. brigade HV Požega, koje će u blagdanima Božića 1991. donijeti oslobođenje tadašnje općine Slavonska Požega. Time će se ispuniti obećanje koje je zapovjednik brigade Miljenko Crnjac rekao na komemoraciji poginulim pripadnicima na trgu Sv. Trojstva 5. prosinca 1991. godine.
‘U ime gardista nad vašim mrtvim tijelima obećavam: “Dok postoji i jedan živi hrvatski gardist u požeškoj brigadi Zbora narodne garde ova Općina kao i svi njezini građani koje ste svojim životom branili bit će slobodna!”
Izvor:Dnevno.hr
Autor: Dnevno.hr/Foto: facebook
