Nakon 13 dana potrage obustavljena iskapanja na Rostovu
Potraga za tijelima 15 hrvatskih logoraša koji su iz logora Armije R BiH u Bugojnu u nepoznato odvedeni u ljeto i jesen 1993. godine na lokalitetu Rostova završena je nakon 13 dana, pokazalo se bezuspješne potrage.
Iskapanja na Rostovu vršena su po nalogu Tužiteljstva BiH na temelju iskaza svjedoka i prikupljenih dokaza u istrazi, rečeno je na početku potrage koja ovog puta, za razliku od prošlogodišnjih ekshumacija koje su rezultirale pronalaskom četiti kompletna tijela, nije dovela do lokacija novih grobnica. Prema neslužbenim informacijama, za tijelima nestalih tragalo se na temelju pretpostavki osoba koje svakodnevno borave na Rostovu. Pretražene su sve sumnjive lokacije, provjeren svaki od navoda koje su imali istražitelji.
Nažalost, sva saznanja koja su dostavljena predstavnicima Instituta za nestale osobe BiH pokazala su se nedovoljnim za lociranje tijela koja, uvjerene su obitelji nestalih i predstavnici Udruga proizašlih iz Domovinskog rata Bugojna krije inače ogroman prostor Rostova.
“Mi smo uvjereni da su naši nestali završili tu na Rostovu. Nakon svih tortura koje su prošli vodili su ih na ovom prostoru dok su imali snage kretati se. Kad više nisu mogli hodati, ubili su ih i pokopali. Upravo na takav način skončala su i četvorica nestalih čija su tijela ovdje pronađena prošle godine“, kaže Dijana Strijić, supruga nestalog Mihovila Strujića i predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Bugojna.
Od potrage koja traje već punih 28 godina, kaže nam Strujićeva, neće se odustati ali do rasvjetljavanja istine i pronalaska tijela samo je jedan ispravan put.
“To je izvođenje pred lice pravde glavnih krivaca Dževada Mlaće i Selme Cikotića. Ja kao supruga nestalog spremna sam potpisati da odustajem od potrage ako će pravosuđe procesuirati glavne krivce, a to su Mlaćo i Cikotić. Tijela će se lako pronaći ako se njih privede licu pravde. Nakon što su prošle godine pronađena četiri tijela, Tužiteljstvo ima ključne dokaze, i nama nije jasno zašto ih evo godinu dana već nije iskoristilo za prokretanje procesa koji bi rezultirali i pronalaskom tijela. Svaki drugi način očito produžuje agoniju, troši resurse jer ne možemo se mi više pouzdati u iskaze čobana niti sreću da će netko slučajno pronaći tijela. Možda su ona metar od lokacija koje smo pretražili“, kazala nam je Dijana Strujić.
Istog su promišljanja i ostali predstavnici Udruga proizašlih iz Domovinskog rata Bugojna. Sve ove godine oni traže da se misterij nestanka hrvatskih logoraša započene rješavati na jedini ispravan način, pokreranjem postupka protiv Dževada Mlaće, predsjednika Ratnog predsjedništva i Selme Cikotića, zapovjednika Operativne grupe Zapad Armije BiH u čijoj je zoni odgovornosti bilo Bugojno. Napominju da pored tijela kao najvažnijeg dokaza Tužiteljstvo BiH godinama raspolaže i drugim dokazima protiv Mlaće i Cikotića, ratnim Mlaćinim dnevnikom u kojem se spominju i likvidacije Hrvata, te ratnom prepiskom Cikotića s nadređenim mu Enverom Hadžihasanovićem iz koje je jasno vidljivo da Cikotić zna gdje su nestali koje je trebao, a nije prebacio u Zenicu.
“Bez procesuiranja Mlaće i Cikotića ništa se u Bugojnu ne može pokrenuti, pa ni pronaći tijela naših nestalih. To je jedini ispravan način da se prekine agonija. Novi dokazi su bespotrebni, Tužiteljstvo BiH ima ih dovoljno, nek radi svoj posao. Njihov je posao i kazniti one koji daju lažne iskaze te tako uznemiravaju dodatno obitelji nestalih“, kazao nam je Mladen Kajić, predsjednik Koordinacije udruga proizašlih iz Domovinskog rata Bugojna. Obitelji nestali i predstavnici Udruga za pogrešan smjer potrage najviše krive bivši tužiteljicu Slavicu Terzić koja je Ciktotića nezakoniti izbrisala iz optužnice kako bi mogao preuzeti još jedan ministarski mandat, ovog puta ministra sigurnosti BiH.
Iz Koodninacije udruga kažu i da postoji mogućnost podnošenja zahjeva za obnovom postupka Enesu Handžiću, dosad najviše rangiranom bošnjačkom dužnosniku kojeg je prije deset godina Sud BiH osudio na osmogodišnju kaznu zatvora zbog zločina nad hrvatskim ratnim zarobljenicima. Handžić, koji je u ratu bio pomoćnik zapovjednika 307. Motorizirane brigade Armije R BiH potpisivao je naloge za odvođenja uglednih Hrvata iz Bugojna, a tijekom postupka nagodio se Tužiteljstvom BiH otkrivši lokaciju s posmrtnim ostatcima za koje je tvrdio da pripadaju Jadranku Gvozdenu, Perici Kovačevići u Nikici Milošu zvanom Kardelj. Na lokalitetu kojeg je otkrio Handžić pronađeni su tek fragmenti više puta spaljivanih kostiju iz kojih se nije mogao izvući profil za DNK. Povod mogućem traženju obnove postupka su istraživanja koja pokazuju da bi kosti mogle biti životnjskog porijekla. Pokažu li istinitim, obitelji nestalih tražit će obnovu postupka Handžiću.
Podsjećamo, u ljeto prošle godine na Rostovu su ekshumirana tijela Zorana Galića, Dragana Miličevića,Ante Markulja i Franje Jezidžića. Na popisu nestalih nasilno odvedenih logoraša još je uvijek njih 15, a to su: Branko Crnjak, Miroslav Dilber, Niko Džaja, Jadranko Gvozden, Dragan Erkapić, Perica Kovačević, Perica Crnjak, Zdravko Juričić, Ivo Miloš, Nikica Miloš, Nikica Miloš Kardelj, Mario Subašić, Niko Zlatunić, Stipica Zelić i Mihovil Strujić. Pretpostavlja se da Rostovu krije tijela njih 12. Put do lokacija na kojima su pokopani nakon što su danima mućeni, znaju Mlaćo i Cikotić, a natjerati ih da progovore može samo Tužiteljstvo BiH,poručuju obitelji i predstavnici hrvatskih stradalničkih udruga iz Bugojna. (Večernji List BiH)
