Natporučnica Ivana Cvitković u podcastu Morhologija: “Vrijednosti koje se usvoje u vojsci traju do kraja života”

Jedan razgovor koji je promijenio sve

Završavala je Ekonomski fakultet u Splitu i, kako kaže, razmišljala kamo će je taj put odvesti. Biti službenica u banci tada joj se činilo “dosadnjikavim”. Takva budućnost nije je ispunjavala.

Potom je, prisjeća se, sasvim slučajno upoznala djelatnu vojnu osobu, vojnog pilota, koji joj je ispričao svoj profesionalni put i rekao da ni za nju nije kasno prijaviti se u vojnu službu. Razgovor ju je impresionirao.

“To mi je zvučalo wow. Stvarno je ostavilo dojam na mene, ta dostojanstvenost i autoritet, to mi je bilo vrlo privlačno i nešto drukčije. Jednostavno mi je palo na pamet – pa mogla bih ja to probati, zašto ne. Prvi korak bio je da se prijavim na dragovoljno vojno osposobljavanje. Iskreno, uopće nisam vjerovala u sebe niti sam znala kako to izgleda i što me čeka, ali znala sam da želim postati časnica Oružanih snaga Republike Hrvatske i odlučila sam probati, pa što bude.” 

Ta odluka promijenila joj je život. Želja da pokuša bila je jača od straha da možda neće uspjeti.

Jedan od najupečatljivijih trenutaka s početka puta dogodio se tijekom liječničkog pregleda, koji se i danas obavlja kao prvi korak nakon prijave na služenje dragovoljnog vojnog roka u slučaju žena, odnosno temeljnog vojnog osposobljavanja u sklopu obveznog vojnog roka za muškarce. Tamo je ugledala, kako kaže, prekrasnu ženu u službenoj odori.

“Kad sam nju vidjela, meni je to bilo kao u filmu”, prisjeća se Ivana Cvitković, dodajući da je tada pomislila kako želi jednoga dana biti poput nje. Taj prizor, kaže, ostao joj je duboko urezan i postao dodatna motivacija.

Maskirne boje su jedina šminka

Nakon temeljne obuke slijedila je specijalistička vojna obuka u trajanju od tri mjeseca, koja se održavala u pješačkoj pukovniji u Đakovu, danas Središtu za obuku pješaštva i oklopništva Gašinci. Prvo postavljenje dobila je u 1. motoriziranoj bojni Vukovi u Gospiću.

Zbog završenog fakulteta, nakon što su se stekli uvjeti i raspisan natječaj, upućena je na temeljnu časničku izobrazbu. Po završetku, prva časnička dužnost bila joj je u kadetskoj bojni. Rad s mladima opisuje kao posebno iskustvo. I sama je tada bila mlada, ali je iza sebe imala dovoljno obuke i terenskog rada da može prenijeti znanje i iskustvo.

Autoritet, kaže, nikada nije bio problem. “Mislim da se autoritet gradi svojom osobnošću i primjerom prije svega. Stvarno nisam imala s tim problema.” I danas joj se, dodaje, bivši kadeti javljaju, što smatra potvrdom da je posao radila kako treba.

Na pitanje je li ikada pomišljala odustati i što joj je bilo najteže, odgovara: “Ona prva tri ili četiri dana mi je bilo – što je meni ovo trebalo, gdje sam došla?”

Promjena je bila radikalna. “Jedina šminka su maskirne boje”, opisala je razliku između civilnog i vojnog okruženja.

Upravo ti trenuci preispitivanja postali su prekretnica. Odlučila je sebi dokazati da može izdržati i da može biti, kako kaže, “i u štikli i u čizmi”. Kad je to posložila u glavi, svaki sljedeći dan postajao je lakši. Na kraju dvomjesečne obuke osjećaji su bili potpuno drukčiji. “Bilo nam je žao što je to gotovo. Bilo je i suza.” Uz obuku su se stvorila prijateljstva i snažan osjećaj pripadnosti.

Razbijanje predrasuda

Danas radi u sustavu informiranja i promidžbe. Posao podrazumijeva svakodnevnu komunikaciju s javnošću, sa srednjoškolcima, studentima, roditeljima, ali i građanima svih generacija. Kada govori o današnjoj dužnosti, naglašava da joj je upravo operativno iskustvo dalo širinu.

“To je vrlo zanimljiv, dinamičan i izazovan posao. Moje iskustvo rada u manevarskoj postrojbi, a potom i rada s kadetima, gdje sam bila zapovjednik voda, kasnije zapovjednik satnije, danas mi uvelike pomaže.”

Sudjeluje na vojnim i civilnim događanjima diljem Hrvatske, obljetnicama, međunarodnim izložbama vojne opreme, sajmovima stipendija, poslova i obrazovanja te smotrama učilišta.

“Apsolutno smo po cijeloj Hrvatskoj”, kaže, ističući da svaki događaj ima svoju dinamiku jer nikada ne znaju tko će im prići i s kakvim pitanjem.

Predrasude o vojsci i dalje postoje. Najčešće se vojska svodi na oružje i rat. “Vojska nije samo oružje i rat. Vojska ima logistiku, IT i inženjerstvo.” Ističe i humanitarnu dimenziju, pomoć u poplavama, potresima i mirovnim misijama.

U neposrednom kontaktu s građanima, kaže, predrasude brzo nestaju. “Kad nas vide u odori i kad pričamo svoja iskustva, vide da smo normalni ljudi.” Posebno naglašava i privatni život. “Imamo svoje radno vrijeme, prijatelje, obitelj. Ovo je posao, samo što je odgovoran.”

Poziv, a ne samo zanimanje

Na pitanje kako motivirati mlade u vremenu kada im se nude različite karijerne mogućnosti i visoke plaće u privatnom sektoru, odgovara jasno: “To je poziv, nije samo zanimanje.” Ističe da vojni put nije za svakoga, ali je za one koji žele red, odgovornost i posao koji ima širi smisao. “Tada ovaj put može biti lijepa prilika u životu”, naglašava natporučnica Ivana Cvitković.

Ročnicima poručuje: “Neka se ne boje testirati svoje granice. Temeljno vojno osposobljavanje traje kratko, ali vrijednosti koje se ondje usvoje traju do kraja života.”

Što se tiče prijava za osposobljavanje, “ponekad se čini kako ima čak i više upita od žena nego od muškaraca. Žene češće pitaju mogu li se prijaviti, kako to izgleda i kako je ženama u vojsci”, govori natporučnica Ivana Cvitković i nastavlja: “Muškarci, s druge strane, pitaju hoće li s 27 godina doći na red za temeljno vojno osposobljavanje, što ako studiraju i hoće li morati ići. Dakle, više slušamo takva pitanja od muškaraca, dok žene pitaju kako doći i kako sve to izgleda. Dolaze neka druga vremena.”

U podcastu su spomenuti i aktualni natječaji za kadete na studijima Vojno vođenje i upravljanje, Vojno inženjerstvo, Vojno pomorstvo te Aeronautika, smjer vojni pilot i vojna kontrola zračnog prometa. Među osnovnim uvjetima su hrvatsko državljanstvo, završena četverogodišnja srednja škola, rođenje 2004. godine ili kasnije, a traju do sredine travnja.

Čestitamo našoj Ivani!  Švica je ponosna, a i cijela Lika!