Nestali heroj Domovinskog rata: mjesto za svijeću koje još čekamo

Dr. Ivan Šreter – liječnik, mučenik i simbol ljubavi prema Hrvatskoj

Postoje životi koji prestaju, ali nikada ne nestaju. Takav je život dr. Ivana Šretera – čovjeka čije ime i danas izgovaramo s ponosom, ali i s tugom, jer je dao sve što je imao za svoj narod, a nije mu pružena ni osnovna ljudska pravda – grob na kojem bi obitelj zapalila svijeću.

Liječnik koji je liječio tijelo i dušu

Rođen 1951. u Pakracu, dr. Šreter je od prvih dana svoga liječničkog poziva pokazivao da medicina za njega nije samo posao, već zvanje, misija i služenje čovjeku. Svaki njegov pacijent osjećao je da je pred njim čovjek koji razumije bol, strah, ali i nadu. Nije liječio samo lijekovima, nego riječima, osmijehom, ljudskošću.

Bio je miran, tih, nenametljiv, a opet nepokolebljivo hrabar kada je trebalo stati u obranu istine. Upravo ga je to dovelo u sukob s režimom – 1987. godine, zbog toga što je u službenom dokumentu napisao riječ „časnik“ umjesto „kapetan“, komunistički sustav ga je proglasio krivim.

Za taj čin ljubavi prema hrvatskom jeziku osuđen je na mjesec dana zatvora u Bjelovaru, gdje je radio u trgovini. Bio je prvi politički zatvorenik osuđen samo zato što je govorio hrvatski. I taj pečat nosio je mirno, bez gorčine – jer znao je da se dostojanstvo naroda ne smije prodati.

Čovjek koji nije napustio svoj narod

S prvim topovskim udarima 1991., dok su mnogi bježali, dr. Ivan Šreter ostao je. Ostao je liječnik, ostao je čovjek, ostao je vođa. Kao predsjednik Kriznog štaba u Pakracu i Lipiku, bio je stup obrane u trenucima kada se činilo da nema nade.

Bio je svjestan opasnosti, svjestan da se možda neće vratiti. Zato je svojem prijatelju i kolegi, dr. Vladi Solaru, izrekao rečenicu koja danas para dušu:

„Vlado, nek me nađu i nek me stave u obiteljsku grobnicu na pakračkom groblju, uz mog oca!“ .“

To nisu bile riječi straha – to su bile riječi čovjeka pomirenog sa sudbinom, ali i riječi ljubavi prema obitelji, narodu i rodnom kraju.

Nestanak koji traje više od tri desetljeća

Dana 29. kolovoza 1991., srpske paravojne formacije zarobile su dr. Ivana Šretera. Od toga dana, njegov se trag gubi.

Nema groba. Nema oproštaja. Nema svijeće. Samo neugasla bol i pitanje: gdje je?

Njegov nestanak postao je rana cijele Hrvatske – jer u njegovoj sudbini sadržana je sudbina tisuća nevinih. On je postao simbol, ne samo nestalih, nego i svih onih koji su vjerovali da se domovina brani ljubavlju i žrtvom.

Zašto ga pamtimo

Ivan Šreter bio je čovjek koji je mogao birati lagodniji život, mogao otići, mogao se skloniti. Ali nije. Odabrao je ostati uz svoj narod, čak i kada je znao da ga to može stajati života.

Njegovo ime danas izgovaramo s ponosom, ali i s tugom što pravda još uvijek nije zadovoljena. Njegovi posmrtni ostaci nisu pronađeni, a obitelj i prijatelji još uvijek čekaju da mu zapale svijeću na grobu, baš onako kako je želio.

Naša dužnost – zavjet hrvatskog naroda

Dr. Ivan Šreter nije samo nestali hrvatski liječnik. On je zavjet, opomena i nada. Zavjet da se njegova žrtva ne zaboravi, opomena da sloboda nije darovana nego krvavo plaćena, i nada da će jednog dana istina ipak biti otkrivena.

On je dokaz da i u najtamnijim vremenima postoje ljudi koji svojim životom svijetle kao baklje – i da Hrvatska nikada ne smije zaboraviti svoje mučenike.

Dr. Ivane Šreteru – Hrvatska ti duguje vječno sjećanje i grob na kojem će tvoji, ali i svi mi, moći zapaliti svijeću.