‘NISAM JA DOŠAO, DI DA SE VRAĆAM?’ Objava Ivane Paradžiković tjera suze na oči: ‘Pitam se žive li sada u njoj sretno ti neki tuđi ljudi?’

Današnji dan posebno je emotivan za novinarku, urednicu i voditeljicu Ivanu Paradžiković koja je na svom Instagram profilu podijelila fotografiju svoje stare kuće te priznala da joj na današnji dan uvijek poteku suze.

“Nisam ja došao, di da se vraćam?” Suze poteku uvijek na taj Đoletov stih na današnji dan. Prije 31 godinu, mi smo morali otići i nikada se više nismo vratili. Ovo je bila moja kuća. Pitam se žive li sada u njoj sretno ti neki tuđi ljudi?”,  napisala je uz fotografiju.

Podsjetimo, Paradžiković se tijekom života selila mnogo puta, no najteže joj je pala selidba zbog rata. Jedno vrijme živjela je u Njemačkoj, a onda je njen dom postao Kutina.

“Bila sam sedmi razred kada mi je, maloj neprilagođenoj izbjeglici, profesorica zemljopisa poklonila paketić pijeska iz pustinje. To je bila najdragocjenija stvar koju sam posjedovala. Živjeli smo u iznajmljenoj garsonijeri u Kutini. Nas pet plus pekinezer, hrčak, ribice, papagaj Pero. ‘Gdje čeljad nije bijesna kuća nije tijesna’, govorila bi mama i doista. Imali smo sve: bili smo živi, imali smo jedni druge, ali nismo imali para. Ispod madraca da ne propadnemo kada ga razvučemo stavljali bi daske koje je tata ispilio od nekih vrata sa smetlišta. Navečer fotelju dizali na ormar da možemo otvoriti kauč koji bi onda blokirao frižider, pa tko je jeo, jeo je… Nema više do ujutro. Sjećam se i trenutaka kada za kruh prevrćemo vaze da nije neka lipa ostala možda slučajno. Otići u pustinju bila je moja djetinja maštarija. Ovo je taj trenutak. Čista sreća. Da nikad ne zaboravim tko sam i koji sam put prevalila”, prisjetila se Paradžiković koja je prije dvije godine progovorila o svojm djetinjstvu i sjećanjima koja ju vežu za Vukovar.

“Ovo je moje sjećanje na Vukovar. Ja i moja Ana. Rodica iz Vukovara, grada u kojem sam provela svake ljetne praznike, svaki slobodan dan, svaki blagdan…jer Ana i ja bile smo nerazvojne. K’o prst i nokat. Sve do te proklete 1991. Na današnji dan, prije 29 godina, moja je obitelj bježala. Anina je živjela ovdje gdje je i nastala ova fotografija. U izbjeglištu, u hotelu Dubrovnik, na Trgu bana Jelačića”, započela je Ivana i nastavila:

“Odnosno Ana i mama. Za Tomu se nije znalo gdje je. Sve dok jednoga dana, kada su sve već nade ugašene, iz autobusa kojim su stizale razmjene zarobljenika iz logora, nije izašao neki kostur nalik na njihovog tatu i muža. 29 godina poslije, meni ne dođe da zapalim svijeću, jer kada ti se ja sjetim Vukovara, ne mislim na mrtvaca. Sjetim se toplog Dunava, zgodnog susjeda punkera … mirnih ljudi i stabilnih lađa, tijesnih suknji i komotnih carda … i nas dvije, sretne i nasmijane. Ja sam ti neke drugačije sorte, ja pamtim samo sretne dane”, zaključila je voditeljica tada uz fotografiju iz djetinjstva.