Obilježena 32. godišnjica zločina nad hrvatima u Trusini kod Konjica

U selu Trusina, nedaleko od Konjica, danas je obilježena 32. godišnjica jednog od najtežih ratnih zločina počinjenih tijekom sukoba u Bosni i Hercegovini. Na današnji dan 1993. godine, pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine ubili su 22 mještana – 19 civila i 3 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Tragedija se dogodila u ranim jutarnjim satima, kada su postrojbe Armije BiH, pod zapovjedništvom Zulfikara Ališpage – poznatog pod nadimkom Zuka – opkolile selo Trusinu. Obranu su činili pripadnici HVO-a, koji su, vjerujući u ponuđeni ultimatum i obećanja o sigurnosti, odlučili položiti oružje. Umjesto zajamčenog poštovanja prava ratnih zarobljenika i zaštite civila, uslijedilo je brutalno pogubljenje.

Nakon predaje, zarobljeni vojnici su pretučeni, vezani i strijeljani. Nasilje se potom proširilo na civile – žene, djecu i starije osobe. Među žrtvama su bila i djeca od samo dvije i četiri godine, a počinitelji su, prema svjedočenjima, uključivali i osobe koje su nekada dijelile svakodnevni život s Hrvatima iz Trusine. Među napadačima su bile i dvije žene, kasnije prepoznate po surovosti u postupanju prema zarobljenicima.

Imena žrtava zločina u Trusini:

Jure Anđelić (1926.), Andrija Drljo (1947.), Franjo Drljo (1942.), Ante Drljo (1936.), Ivan Drljo (1939.), Kata Drljo (1937.), Kata Drljo (1918.), Tomo Drljo (1926.), Anđa Ivanković (1936.), Ilija Ivanković (1936.), Smiljko Krešo (1940.), Ivica Krešo (1935.), Veljko Krešo (1934.), Stipe Mandić (1923.), Branko Mlikota (1925.), Nedjeljko Krešo (1953.), Pero Krešo (1961.), Stipo Ljubić (1961.), Milenko Mandić (1961.), Željko Blažević (1965.), Ivan Drljo (1971.), Zdravko Drljo (1962.).

Godine potrage za pravdom

Iako su istražni postupci godinama tapkali u mjestu, prvi val uhićenja dogodio se tek 2009. godine. Među uhićenima su bili pripadnici i zapovjednici Armije BiH, uključujući Mustafu Buturovića, Jusufa Hadžajliju, Nusreta Avdibegovića, Senada Memića, Salka Gušića, Sefera Halilovića, Nedžada Hodžića (poznatog kao "Džon Vejn"), Mensura Memića ("Menta"), Dževada Salčina ("Struja") i Senada Hakalovića.

Godinu dana kasnije, uhićeni su i bošnjački časnici zbog sumnje u zapovjednu odgovornost, uključujući i Zulfikara Ališpagu. Njegovo suđenje je zbog zdravstvenog stanja bilo razdvojeno.

Sud BiH je u rujnu 2015. godine donio presude:

• Nedžad Hodžić – 12 godina zatvora

• Mensur Memić – 10 godina

• Edin Džeko – 13 godina

• Rasema Handanović "Zolja" – 5,5 godina (nakon priznanja krivnje)

• Nihad Bojadžić, zamjenik zapovjednika postrojbe "Zulfikar", osuđen je na 15 godina zatvora, a presuda je potvrđena 2017. godine.

Dževad Salčin i Senad Hakalović oslobođeni su pravomoćno optužbi.

Da istina ne utihne

O zločinu u Trusini, bosanskohercegovački aktivist i publicist Edvin Kanka Ćudić objavio je knjigu u kojoj naglašava kako se radi o tragediji o kojoj se premalo govori. "Trusina je simbol zanemarene boli. Naša je obveza sačuvati istinu – da se nikada ne zaboravi", poručio je Ćudić.

Sjećanje koje mora trajati

Trusina ostaje mjesto tuge, boli i nepravde, ali i podsjetnik na važnost suočavanja s prošlošću. Više od tri desetljeća nakon zločina, duboke rane i dalje su prisutne u srcima obitelji žrtava i šire zajednice.

Ovaj zločin, kao i mnogi drugi iz ratnih godina, upozorenje je budućim generacijama. Ne samo na razmjere patnje, nego i na krhkost međuljudskog povjerenja i civilizacijskih vrijednosti.

Da se ne zaboravi. Da se ne ponovi.