Objavite registar svih aboliranih četnika i domaćih izdajica!

Nakon što se toliko godina nakon hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata (zasad) otkrilo čak oko 150 masovnih grobnica, za koje gotovo nitko nije odgovarao, s pravom se postavlja pitanje i o ukidanju  Zakona o općem oprostu, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske 20. rujna 1996. Ovim se zakonom dao  opći oprost od kaznenog progona i postupka počiniteljima kaznenih djela počinjenih u agresiji, oružanoj pobuni ili oružanim sukobima te u svezi s agresijom, oružanom pobunom ili oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj. Oprost se odnosi na djela počinjena od 17. kolovoza 1990. do 23. kolovoza 1996. Na taj način iznimno veliki broj pripadnika agresorskih postrojbi Srbije, Crne Gore, a poglavito onih koji su bili u zločinačkoj JNA (kao i domaće izdajice i dezerteri) ostali su nekažnjeni, iako su učinili veliki broj zvjerstva u vrijeme rata. Taj Zakon donesen je u dobroj vjeri, da se "primire" strasti, da se više "ne ratuje", ali svjedoci smo da su ga oni koji su bili počinitelji brojnih kaznenih djela, koji su nas poglavito u vrijeme rata nazivali „ustašama“,  naprosto zlorabili i da nam se sada smiju u lice. Hrvatski  organi gonjenja svako malo pronađu nekog hrvatskog branitelja i ako ništa drugo, a ono ga optuže za neki navodni zločin prema Srbima, kao da su Srbi ratovali u Srbiji, a ne u Hrvatskoj. Ljudi poput notornih pupovaca nikad i ne spominju ovaj Zakon, već se prave kao da  za njega nisu ni čuli, pa neprestano ističu kako je u ratu bilo zločina na jednoj i drugoj strani. Nu, ako smo oprostili tolikim četnicima,-i navodnim ubojicama, onda zašto primjera radi Hrvatska nije donijela ili ne donese, recimo, Zakon o oprostu za navodna kaznena ratna i ina djela hrvatskih branitelja? Zbog čega kod nas ne funkcionira „komisija za oprost hrvatskim braniteljima“,  odnosno zašto i zbog čega komisija za ovakve stvari (pri predsjedniku države) dosad navodno nije oslobodila ni jednog (ni jednog!) branitelja? Svaka čast, ako se varamo. Tko će, pitaju se mnogi,  i kada  odgovarati za sve one koji su pronađeni u masovnim grobnicama diljem Hrvatske? Još se ne zna sudbina oko 1.800 hrvatskih branitelja i civila. Vode se kao nestali. Srbi ne žele otkriti grobnice gdje su ih sahranili, (vjerojatno u Srbiji!?) bez obzira na Zakon o oprostu, koji se pokazao kao još jedan u nizu "promašenih". Stoga se ovaj Zakon treba  i mora ponovno preispitati, tim prije što smo svjedoci da Republika Hrvatska, kako smo već istaknuli, ne oprašta  ni onima koji su bili na strani pobjednika, tj. hrvatskim braniteljima, koji su branili i obranili svoj narod i svoj dom. Neki poput pupovca, tomića, frljića i sličnih nikada ne će biti optuženi za ratne zločine jer su ratovali u podrumima, ili pak „čuvajući ovce podno Velebita“.

Pored toga, Ministarstvo hrvatskih branitelja trebalo bi pod hitno, kao „najljepši Božični poklon“ objaviti Registar svih onih koji su oslobođeni na temelju ovog Zakona, tek toliko da znamo s kim živimo i s kim imamo ili smo imali posla.

 Da se ne zaboravi!

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)