OČAJNA BRANITELJICA I ČASNICA HV-a: ‘Moj Marko je danima u komi zbog policijske brutalnosti!’ Policija ima drugu priču!

U velikoj akciji policije na širem području Zaprešića ovog je utorka uhićeno devet osoba koje se povezuju s trgovinom droge. Nakon policijske akcije osam ih je lišeno slobode te se nalaze u pritvoru, dok je 36-godišnjak u kritičnom stanju završio u bolnici Sv.Duh.

Što se zapravo dogodilo s njime? Njegova majka Sonja Livaja Radman u suzama tvrdi: intervetni policajci umalo su ga ubili! Kako nam je ispričala, situacija dosta podsjeća na onu s uhićenjem afroamerikanca Georgea Floyda. Tvrdi da ga je intervetni policajac pritisnuo koljenom uz pod te da je njezinom zbog toga mozak ostao bez kisika. Policija, dodaje, ima drugu priču.

“Još uvijek nije došao k sebi, još nije probuđen iz kome, na respiratoru je, ne znam ništa… Niti živim, niti znam da živim. To da se dogodilo u Afganistanu, ja bih to razumjela. Ali ne mogu razumjeti tu zlobu, neljudskost, to je bilo tako strašno za doživjeti, to je bio desant!”, započela nam je priču gospođa Sonja koja ga je tek danas postjetila u bolnici, a i dalje ne zna hoće li njezin sin preživjeti.

Mrtvih sam se nagledala u ratu, tako nešto nisam vidjela

Prema onom što nam je ispričala, 10-20 policajaca, interventnih i onih u civilu, okružili su kuću u kojoj stanuje i njezin sin. Riječ je o objektu od tri etraže i potkrovljem, a njezin sin, priča, bio je u radionici na najvišem katu.

“Pitam policajca što trebate, koga, ne odgovora. Samo trče oko kuće, nose one ‘uzije’ u rukama, naoružani do zuba. Tražite mog Marka? Recite, radi čega? Što je dijete ubilo nekoga? Čemu toliko policije? Da smo u ratu tako ‘skakali’ po Srbima, ne bi ni jednog bilo više“, prepričava u dahu ova hrvatska braniteljica i umirovljena časnica HV-a događaje otprije tri dana.

“Ponovo sam ga pitala, što je napravio? Neće razgovarati, ne ‘šišaju’ me dva posto. Marko je bio gore, lijepio je silikonom ispucane grede na potkrovlju, normalno je da nije čuo što se dolje događa. Kako će čuti? Onda su tražili su od mene ključ, rekla sam da nemam. Gore je radiona, ključ ili je u vratima, ili kod njega u džepu. Imam od kuće, ako treba, možete kopati, tražiti, što god hoćete raditi, rekla sam im. Ovdje je sve otvoreno. A sina nisam mogla nazvati, njegov mobitel bio je ovdje u kući, inače bih ga nazvala da se spusti.”

Policajci su, nastavlja dalje, razbili staklo na vratima kuće te potom razvalili metalna vrata radionice.

“Kad su ga zgrabili, oborili su ga na pod radione. Glavu su mu zabili u beton, jedan mu je sjeo na leđa kao onom nesretnom Floydu, zajašio je na nj, drugih dvoje, vidjela sam s leđa, držali su mu ruke. Nije mogao disati, čula sam ovdje u kući, da on hropče, cvili, da ne može disati. Pazi, ista priča u mojoj kući!? Kad sam došla tamo rekla sam ‘pa jeste ludi, što to radite, dijete mi ubijate, hoćete li američki scenarij napraviti u mojoj kući’? Ovi ga i dalje drže da ne može disati. I ništa, oni su ga pustili nakon par minuta, bio je žuto-zelen, ja nisam vidjela takve boje na ljudskoj koži. Mrtvih sam se nagledala u ratu, svašta sam vidjela, tako nešto nisam. Marko je potom sjeo ovdje, na kauč, dala sam mu malo čaja i on je pao u nesvijest. Onda su ga ovi ‘civilci’ bacili na pod, krenuli su s masažom srca, masirali mu srce dok nije došla hitna. Kad su došli, oživljavali su ga pola sata, s tim da nisam smjela biti prisutna. Stavili su ga u auto hitne pomoći, odvezli na Sveti duh, gore je na respiratoru, pitanje je hoće li preživjeti, ja već tri dana plačem… Ja i dalje ne mogu vjerovati. Rekla sam im da ne mogu vjerovati da hrvatska policija, s kojom sam zajedno ratovala, tako nešto radi, da u mojoj kući moje dijete ubija”, ogorčena je.

Moj sin nije budala da bi progutao drogu

Dodaje da su na licu mjesta policajci napravili zapisnik te da su joj rekli kako je njezin sin progutao drogu. Istu priču

“Pa nije budala, zašto bi gutao drogu? Onda kažu, bacio je drogu, da su vidjeli tragove bijelog praha. Pa što je onda progutao, ako je drogu bacio u školjku? Oni su ga skoro ubili dok je ležao na podu, ista je priča kao s onim jadnim crncem. Stojim iza svega što kažem. Sad se žele izvlačit na to da mu je pozlilo od droge. Imam cijeli zapisnik, oni su u toj kontroli pronašli triput pod dvjesto kuna, “biljne materije zelene boje nalik na konoplju”, 12 grama i jednu PVC vrećicu zatvorenu patent zatvaračem na kojoj se nalazi memorijska kartica, nešto malo, 0,2 grama nečega – nečitak je rukopis, ne mogu dešifrirati što piše. Ako je bacio ‘bijeli prah’, pa što nisi uzeo papir, dokaz, ako ste vidjeli da nešto pliva u školjki – lijepo spremiš dokaz. Oni pričaju neku priču, pa nije moj sin blesav. Ne mogu reći da ne puši travu, neću lagati, ali ovo…

Ono što kaže policija da je progutao drogu… Da je progutao drogu, drogi teba najmanje sat vremena dok završi otpanje da bi nešto djelovalo, a ovo se sve događalo unutar nekih pol sata, ako i toliko. Prema tome, ta činjenica ne stoji i ne drži vodu. Uspjela sam doznati od jednog liječnika, rekao mi je da mozak mog sina ne radi, što da je bio bez kisika. Dakle, to potvrđuje ovo što ja pričam”, tvrdi.

“Ne bojim se nikoga, ja ću reći naglas ono što mislim, jedino me mogu ubiti kao što su mi sina skoro ubili. Bitna mi je jedna stvar, da se to nigdje nikome ne dogodi, da ljudi iz ovoga izvuku pouku. Rekla sam im, možete vi stoput biti policajci, ali morate prvo biti ljudi. Ja nemam nikakvog krimena, a bila sam na zapovjednoj dužnosti u ratu, znate zašto nemam krimena? Zato što sam se vodila onom da budeš čovjek i pomogneš čovjeku kad god možeš. Lako je napraviti zlo. Radite svoj posao profesionalno, ali nemate pravo ugroziti nekoga ako vas on nije ugrožavao. Oni nisu imali nikakvu ugrozu od mog sina, on nije imao oružje, niti je imao suzavac da su morali tako postupiti. Ima načina, a ne skočiti i daviti ljude. Imam čist obraz i čiste ruke, i moram patiti ovdje jer vi, koji bi trebali čuvati građane, što radite? Da ste mu našli pet kila kokaina, našli ste, pa ko ga j**, nek’ ide u zatvor za tih pet kila. A vi ovdje, da ne znam koliko je malo grama, apsurd. Kakav je to primjer? Kad drugi vide kako postupate, tako će i oni.”

Policija provela inspekciju, kažu nisu narušili zdravlje uhićenoga

Poslali smo upit i policiji i KB Sveti duh u kojemu je njezin sin hospitaliziran. Policija je prethodno objavila službenu informaciju s uhićenja, a prema neslužbenim informacijama objavljenim u medijima – o kojima govori i gospođa Sonja – njezin sin je progutao veće količine droge.

“Radi sprječavanja njegovog bijega nad njim uporabili sredstva prisile – tjelesnu snagu i sredstva za vezivanje. Nakon uporabe sredstava prisile nije se žalio ni na kakve ozljede niti tegobe, međutim, protekom oko deset minuta iznenada mu je pozlilo. Nakon što je policijski službenik započeo reanimaciju, dolaskom ekipe Hitne medicinske pomoći pružena mu je liječnička pomoć te je prevezen u Kliničku bolnicu Sveti Duh, gdje je i zadržan na liječenju. Radi utvrđivanja svih okolnosti tog događaja već je započelo inspiciranje policijskog postupanja kao i izuzimanje relevantne liječničke dokumentacije.”

No, nakon našeg upita potvrdili su nam da inspekcija nije utvrdila da su policijaci svojim postupanjem narušili zdravstveno stanja 36-godišnjaka.

“Stručni tim Ravnateljstva policije i Službe za unutarnju kontrolu MUP-a provjerama je obuhvatio taktiku postupanja, razmjernost i postupnost u primjeni policijskih ovlasti, te opravdanost i zakonitost uporabe sredstava prisile ali i činjenice i okolnosti koje su prethodile uporabi sredstava prisile kao i okolnosti nakon samog postupanja.

Obavljenim izvanrednim nadzorom utvrđeno je kako su policijski službenici opravdano i zakonito uporabili sredstva prisile – tjelesnu snagu i sredstava za vezivanje nad 36-godišnjakom, sukladno odredbama članka 82., 84. i 85. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima te članka 127., 129. i 133. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika, te da policijski službenici svojim postupanjem nisu prouzročili narušavanje zdravstvenog stanja 36-godišnjaka.

Čim zaprimimo očitovanje KB Sveti Duh objavit ćemo i njihov odgovor.