Odlazak čovjeka čije su pjesme bile utjeha i radost milijunima

Zbogom, Halide

Bosna i Hercegovina, ali i cijeli Svijet gdje je pjevao, danas tuguju za legendom narodne muzike. Halid Bešlić, čovjek čiji je glas obilježio desetljeća i generacije, preminuo je 07. listopada u 72. godini života, ostavivši za sobom neizbrisiv trag u glazbi, kulturi i srcima milijuna obožavatelja.

Rođen 20. studenoga 1953. godine u Knežini kod Sokoca, u srcu planine Romanije, ponio je iz tog kraja snagu i skromnost koju nikada nije izgubio. Ta planina, stroga i plemenita, oblikovala je njegov karakter – jednostavan, čvrst, ali uvijek otvoren za emociju i toplinu.

Njegov glas prvi put je zasjao sredinom sedamdesetih godina, dok je pjevao po sarajevskim kafanama. Bio je to glas koji se nije mogao ne primijetiti – topao, emotivan i istinski narodan. Prvi singl izdao je 1979. godine, a s prvim albumom “Sijedi starac” (1981.) otvorio je poglavlje u povijesti balkanske glazbe koje će trajati više od četrdeset godina.

S pjesmama poput “Miljacke”, “Romanije”, “Ja bez tebe ne mogu da živim”, “Prvog poljupca”, “Ne bolujem” i mnogih drugih, Halid nije samo gradio karijeru nego i ispisivao stihove koji su pratili živote ljudi. Njegova muzika nije poznavala granice – spajala je generacije, gradove i narode, donoseći stihove u kojima se pronalazila i radost i tuga.

U ratnim godinama 1992. – 1995., kada je domovina prolazila kroz najteže dane, Halid Bešlić pokazao je koliko veliko srce ima. Održao je više od 500 humanitarnih koncerata širom Europe, pjevajući da bi pomogao onima koji su patili. Pjevao je ne tražeći slavu ni aplauz, već nadu i život za druge.

I nakon rata nastavio je osvajati srca publike. Albumi “Prvi poljubac” (2003.), “Miljacka i Romanija” (2013.) i “Trebavić” (2020.) podsjetili su da njegova pjesma ne stari, već raste s vremenom. Njegov koncert na stadionu Koševo u lipnju 2013., pred više od 40.000 ljudi, ostao je zapamćen kao istinski praznik muzike i emocija.

Život ga nije mazio. Teška prometna nesreća 2009. godine mogla je ugasiti sve – ali Halid nije odustao. Unatoč ozljedama i gubitku vida na desnom oku, vratio se na scenu i nastavio pjevati. Time je pokazao da je njegova snaga uvijek bila veća od nesreće.

U srcu je uvijek bio skroman i obiteljski čovjek. Sa suprugom Sejdom dijelio je život još od mladosti, a sin Dino i unučice rođene 2014. godine bili su njegova najveća radost.

Danas, kad se opraštamo od Halida Bešlića, ne opraštamo se samo od velikog pjevača. Odlazi čovjek čiji je glas znao otpjevati bol i ljubav, tugu i ponos, odlazi prijatelj mnogih domova, glas koji je u najtežim trenucima znao pružiti utjehu.

Njegove pjesme nastavit će živjeti i odzvanjati trgovima, kafanama, svadbama, stadionima, u tišini automobila na dugim putovanjima – gdje god srce kuca.

Zbogom, Halide. Otišao si tiho, ali tvoja pjesma ostat će zauvijek s nama.