Odlaze obitelji iz Petrinje

Tri su mjeseca od razornog potresa koji je pogodio Petrinju...Iako su njegovi stanovnici svjesni da za obnovu treba vremena, ipak ih obeshrabruje sporost kojom se sve odvija... A gotovo svaki dan barem jedna obitelj s djecom odlazi tražeći sigurnije mjesto... - Prvog dana nastave svi smo prošli vježbe evakuacije koju svako malo ponavljamo, a ono što je zanimljivo je da djeca drukčije reagiraju nego odrasli. Odrasli uvijek više strepe, a djeci je vrlo zanimljivo tko će prvi staviti jaknu na glavu tko će prvi otići pod stol. Njima je to sad više igra i oni sve to shvaćaju kao nekakvo natjecanje tko će brže odreagirati, govori Ankica Krnjajić Magdić, ravnateljica OŠ Mato Lovrak Petrinja.

- Prvi učenici koji su došli u školu došli su 12 dana nakon potresa kada smo održali prve radionice s timom za psihološku pomoć iz bolnice iz Popovače i nakon njih su grupe po grupe učenika dolazile tako da smo mi već od sredine od 10.01 imali radionice. Desetak razreda je prošlo kroz te radionice i oni su bili spremni za povratak u školske klupe nakon prve radionice smo vidjeli koliko je potrebno toj djeci i njihovim roditeljima pa smo u suradnji sa zagrebačkim glumcima piscima organizirali predstave za djecu i odrasle jer smo shvatili da je svima potreban odmak od surove stvarnosti koja nas je snašla, naglašava ravnateljica.

Surova stvarnost vidljiva i dalje na svakom koraku

A surova stvarnost vidljiva je i dalje na svakom koraku. I ne samo u vježbi evakuacije. U neposrednoj blizini škole, na nekoliko metara od ulaza, stoji podsjetnik na 29. prosinca, automobil u kojemu su u središtu Petrinje pod ruševinama ostali otac i sin. Srećom živi su izvučeni. U ruševinama su i dalje brojni drugi objekti, među njima i devet školskih. Teško je stradala i prva petrinjska osnovna škola, njezini učenici sada su premješteni. - Sve škole koje su imale zelenu naljepnicu pa i dio onih koje su imale žutu su obnovljene i stavljene u funkciju u svom maksimalnom kapacitetu. Dakle nema ni u jednoj smjeni da je neiskorištena neka učionica, govori ravnateljica.

Strah od novih potresa, srušeni domovi, uništena radna mjesta, sve to odvodi cijele obitelji iz ovih krajeva koji su se i prije napuštali.

- Nekakvi zadnji podaci govore da je oko 147 učenika otišlo iz svih petrinjskih škola - to je jako velika brojka. Neki su najavili da će se vratiti, ali neki su odlučili zauvijek napustiti Petrinju, ističe ravnateljica.

Potres ubrzao odluku ljudi da odu iz županije

- Većinom su to ljudi koji su dio svoje egzistencije potražili izvan svojih mjesta boravka, tako da je ovaj potres samo ubrzao njihovu odluku da odu iz županije neki su naravno zato što su im ponuđeni državni stanovi kuće prostori za stanovanje izvan županije dok im se ne obnove njihovi domovi tako da računamo da će se te učenici vratiti, naglašava Darjan Vlahov, pročelnik Upravnog odjela za prosvjetu kulturu i sport Sisačko-moslavačke županije.

- Neki odlaze iz opravdanih razloga jer nemaju gdje stanovati, ostali su bez posla. Konkretno, iz naše škole otišlo je nekoliko obitelji čije kuće imaju zelene naljepnice, ali ti roditelji ne vide perspektivu za svoju djecu u ovom gradu, govori Vlahov.- Mi se nadamo da će se dio tih učenika vratiti nakon što im se obnove domovi, nakon što se obnove škole, naglašava Vlahov.

Svaki dan, u kojemu se ništa u vezi s obnovom ne događa, jedna obitelj odlazi... Optimizam koji je prvih dana vladao polako ih napušta.

- Mi u školi stalno imamo gužvu, nešto se stalno događa, ali kad krenemo prema centru ne vidimo neke velike pomake, rekao je Vlahov.

- Hoćemo li imati dovoljno djece za upis u prvi razred, jer posao naših učitelja ovisi o broju učenika u razrednim odjelima. Svi strepimo od te jeseni, od devetog mjeseca i hoćemo li imati dovoljno djece u razredima. Odlazak djece i cijelih obitelji ovisi o tome kako će se odvijati situacija u samom gradu i hoće li krenuti obnova, hoće li se ubrzati sav ovaj proces oko rušenja kuća s crvenim naljepnicama, hoće li ljudi imati dovoljno strpljenja živjeti u „kampicama” i kontejnerima, naglasio je Vlahov.