ODNOSI HRVATSKE I SRBIJE: Zašto smo zaboravili na sukcesiju vojne imovine, naš najjači adut?

Pohvalno je da Hrvatske od Srbija konačno potražuje desetke milijune eura koji su se nalazili na deviznim računima bivše Jugoslavije, a koje su oni u Beogradu potrošili.

PIŠE: Denis Krnić, vojni analitičar

Kako su izvijestili mediji, u trenutku raspada bivše države na deviznim računima u mješovitim bankama SFRJ-a u inozemstvu nalazilo 645,55 milijuna američkih dolara, zbog čega Hrvatska, kojoj po Sporazumu o sukcesiji treba pripasti 23 posto tog iznosa, od Srbije traži 148,5 milijuna dolara.

Međutim, to je sitnišu u odnosu na sukcesiju vojne imovine bivše države. Vrijedni djelatnici Savjeta za sukcesiju vojne imovine MORH-a procijenili su veličinu i vrijednost diobene mase bivše JNA u iznosu od preko 70 milijardi dolara. Izrađeno je ukupno 19 elaborata (analitičko– dokumentacijskih podloga za pregovaranje), recenziranih od strane uglednih recenzenata, temeljem kojih RH potražuje od Srbije i Crne Gore više od 10 milijardi dolara.

Kolike su količine naoružanja odvučene iz garnizona JNA s područja ilustriraju slijedeće stavke: JNA je iz Hrvatske odvukla 25 komada najsuvremenijih tenkova M-84, 517 komada tekova T-55, 32 MiG-a 21, šest protupodmorničkih helikoptera Ka-25, šest kanadera s Divulja, preko 80 posto goleme flote bivše JRM završilo je u Crnoj Gori.

Za sve tenkove, avione i brodove iz hrvatskih garnizona službeni Zagreb potražuje financijsko obeštećenje, a fizičku restituciju u samo jednom slučaju: školski brod “Jadran“. Tražila se i restitucija za MiG-21 Rudolfa Perešina.

No, u međuvremenu, zrakoplov je uspješno iz Austrije vraćen u Zagreb naporima ministra Damira Krstičevića.
Samo u predmetu diobene mase Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva, Hrvatska potražuje financijsko obeštećenje u iznosu od 1,8 milijarda dolara.

Što se tiče, primjerice, efektiva bivše JRM, Hrvatska potražuje iznos od 540 milijuna dolara. Malo je prostora za navesti sve ostale diobene stavke od inženjerije, artiljerije, do vojno-industrijskih i znanstveno-tehničkih efektiva koje je Srbija odvukla 1991. s teritorija RH.

Pri povlačenju JNA iz RH odnesen je i vojnoindustrijski i znanstveno-tehnički software i hardware koji je znatno usporio razvoj hrvatskih kapaciteta u vojnoj industriji i nanio velike štete čije posljedice i danas osjećamo. Primjerice, 16. prosinca 1991. iz Zrakoplovnog zavoda “Zmaj” kod Velike Gorice u pravcu Srbije transportirana je tehnička oprema u vrijednosti većoj od 55 milijuna američkih dolara.

Hrvatska je ostala bez 35 milijuna dolara izgubljenog prihoda od nerealiziranog remonta zrakoplova za Irak, aviotehničke suradnje s Libijom i nekih drugih poslova na domaćem tržištu. Uza sve to, da nije oteta oprema iz “Zmaja”, Hrvatska bi danas mogla samostalno raditi remont svojih nadzvučnih zrakoplova.

Hrvatska do danas nije zatražila odštetu za najskuplju nekretninu uništenu na njezinu teritoriju, a riječ je o podzemnom aerodromu “Željava“ vrijednom osam milijarda dolara. Podzemni objekt, zajedno s pistama 1, 3 i 4, nalazi se na hrvatskoj strani granice, dok se samo piste 2 i 5 nalaze u sastavu općine Bihać, odnosno BiH.

To je najskuplja nekretnina koju je Beograd uništio na teritoriju RH i to u svibnju 1992. kada je Hrvatska već bila međunarodno priznata država.

Na kraju, dojma smo da sjena zaborava pada na spomenuti školski brod „Jadran“. Nema naznaka da će taj slavni hrvatski školski jedrenjak uskoro zaplovit prema Splitu, njegovoj matičnoj luci. Nadamo se da nam je dojam pogrešan.