Okus zajedništva i ponosa: Gornji Mihaljevec proslavio 34. obljetnicu oslobođenja Međimurja uz Memorijalni Bogračfest

Čuvanje sjećanja kroz okus i zajedništvo – obilježena 34. obljetnica oslobođenja Međimurja i Dan međimurskih branitelja

U Gornjem Mihaljevcu 4. listopada održana je svečanost povodom 34. obljetnice oslobođenja Međimurja i Dana međimurskih branitelja. Uz prigodni program, središnji dio proslave bio je tradicionalni Memorijalni Bogračfest – manifestacija koja već godinama spaja gastronomsko umijeće i domoljubni duh. Ono što na prvi pogled djeluje kao veselo kuharsko natjecanje, zapravo je mnogo više od toga: riječ je o mjestu gdje se okupljaju generacije, gdje se ponos i sjećanja pretaču u mirise i okuse.

Bograč s dušom – natjecanje koje spaja ljude

Već od ranih jutarnjih sati ekipe su zauzele svoja mjesta uz kotliće, pripremajući bograč prema starim obiteljskim receptima. Svaki tim ima svoju tajnu – dok jedni vjeruju da se uspjeh krije u sporom dinstanju luka, drugi ističu važnost domaćeg vina ili pomno biranih začina.
Žiri, sastavljen od iskusnih znalaca, ocjenjivao je svako jelo prema mirisu, gustoći i ravnoteži okusa. Iako se svi natjecatelji nadaju pobjedi, zajednički je dojam da je pravo bogatstvo ovog susreta upravo – druženje, smijeh i zajedništvo.

Vukovarski branitelji u Međimurju – prijateljstvo koje traje

Među sudionicima posebno se istaknula ekipa Udruge vukovarskih branitelja i logoraša, koju čine Siniša Antološić, Emil Novak i Josip Zadravec. Njihov bograč, pripremljen od tri vrste mesa, odmah je privukao pažnju okupljenih. Raspoloženi i pristupačni, s ponosom su istaknuli koliko im znači sudjelovati na ovom događaju i ujedno od najdražih druženja u godini.
No, kada je riječ o receptu, ostaje strogo čuvana tajna, ne otkrivajući čime postižu tako prepoznatljiv okus.

Tradicionalna kuhača kao čuvar sjećanja

U atmosferi dobrog raspoloženja i domoljubnog ponosa, Memorijalni Bogračfest ponovno je dokazao kako se uspomene mogu čuvati ne samo kroz službene protokole, već i kroz jednostavne, ljudske geste – prijateljstvo, pjesmu i zajednički obrok.
Gornji Mihaljevec još jednom je pokazao da tradicija nije puka formalnost, nego živa emocija koja traje onoliko dugo koliko postoje ljudi spremni dijeliti ju s drugima. Upravo u tome leži snaga ovog događaja – u toplini zajedništva i ponosu koji ne blijedi.