ONDA „BLJESAK“ ZA HRVATSKU, DANAS „PLJESAK“ ZA IZDAJU. DOMOVINO SLUŽI LI TI NA ČAST !!!!!!!!

Udruga  obitelji umrlih hrvatskih branitelja Republike Hrvatske i Udruga "Hrvatskoj na dar" Zadar,    povodom obilježavanja 26. obljetnice VRO "Bljesak", zajedničkim priopćenjem su se obratila  hrvatskoj javnosti.

Njihovo priopćenje prenosimo Vam u cijelosti:

"Te noći bilo je tiho, Slavonska zemlja uronjena u svoju bol, godinama nije rađala, jalova, zarasla u korov i šaš, stenjala je u čekanju. 

Ipak kao da je osjetila korake vojničkih čizama, što su polako koračali kroz tu prvosvibanjsku noć. Osjetila je vagone koji su tiho, puzajući, vozili tenkove, motore zrakoplova koji su zujali daleko. Osjetila je uzdisaje vojnika, redarstvenika, njihovo iščekivanje, brzice krvi u njihovim žilama, njihovu spremnost. I kad je zora  potisnula noć, dok je rosa cjelivala tek niklo proljetno cvijeće, nemir je proparao ravnicu. Muklo su topovi zagrmili, tenkovi izašli iz vlakova, zrakoplovi se nadvili, a čizme krenule.  

 Bio je to  bljesak naroda koji se vraćao po svoje blago, olovo i dim posvuda, ključala je krv vruća, ljepljiva, gusta, ljudska, jutro puno boli u kojem  si  bila tako  blistava   Domovino, Slavonijo. 

Svaki je pogled hrvatskog čovjeka u tom trenu padao na heroja, a heroji su bili sami, samo je Bog u tom jutru bio s njima, čini se onako više iz očaja. Krenuli su od istoka, sjevera i zapada, osvojili 500 četvornih kilometara za 32 sata, svaki od njih propješačio je 20 kilometara, postupajući po svojoj savjesti, prebacujući se prema naprijed kroz komadiće olova, zaklonjeni samo srećom, došli su do cilja. Bljesak je zaustavila pobjeda, velika, veličanstvena, okrunjena slavom mrtvih tijela, života uronjenih u smrt, samo zato da bi zemlja ponovno rađala.  

Sloboda je zaposjela ravnicu, a oni su ostali ležati na toj brazdi slobode, ta prozirna lica heroja, oko njih vlati trave i pokidano, tek niklo proljetno cvijeće. 

„Bljesak“, to je bio samo djelić povijesti što ostao je u vlasništvu ratnika, danas je to samo prošlost zapisana u večernjim sutonima ravnice, bitka što zapela je u peru pjesnika, pjesma koja nikad neće biti pročitana, jer nema ritam, ona je samo žestoka tjelesna bol, što sa nekom tajnom  putuje kroz vrijeme i nikad nas ne ostavlja. 

Domovino služi li ti na čast, umirali su za tebe, a ti kao da to još ne znaš? Samo slobodu tog dijela tvoje ravnice tereti 52 života, jesi li svjesna, sada kad smo se odmakli od tadašnje vidljive smrti, koliko je to osmjeha, koliko je to zagrljaja, koliko je to poljubaca, koliko je to sretnih trenutaka ….

    Domovino, ratnike si pokopala, neke si zatvorila, a većinu si jednostavno zaboravila. Ruševine si obnovila, izgradila prilaze i ceste , podigla šoping centre, obojila pročelja kuća i zgrada, uredila parkove. Svim ljudima obukla si čiste, bijele košulje. Govoriš kako smo svi isti i kako svi imamo čista lica, i oni koji su te branili i oni koji su dezertirali i oni koji su profitirali, kao i oni koji su te napadali. Što je to u tebi da uvijek prigrliš one koji te pljuju i ranjavaju, one koji te prodaju i izdaju, a odbacuješ one koji te ljube, one koji te brane, grade, one koji za tebe i tvoje ime bez zadrške umiru stoljećima. Dobro ti je pjevao Antun Gustav, u šarmantnoj pozi; moderni poganac ….

 Domovino draga služi li ti na čast ?

Toga dana grobovi će ti biti okićeni cvijećem i svijećama, Okučani će biti okićeni zastavama, biti će blagdan, ali znaj sve će ti biti tako tiho i  pokunjeno.  Izdala si nas, predala u ruke djece komunjarskih i udbaških propalica, i oni će Hrvatska odlučivati hoće li na taj dan doći oni, koji su te stvorili, oni koji su te u tim porođajnim mukama na ruke primili. Baš ti, bahati, ružni, odvratni poganci, koji iz svojih fotelja ne vide tvoje križeve, oni će se kesiti svojim umjetnim zubalima, kamere će oko njih  škljocati, oni će stajati pred imenima onih koji su se utkali u tvoja rebra. Oni će držati govore, brbljetati o slobodi, demokraciji, o zločinima sa obe strane, a onda će okupljeni  oko „švedskih“ ili „okruglih“ stolova trkeljati o boljitku i blagostanju. Eto baš te krmeljave, uhljebničke hulje, baš te, ti voliš Hrvatska. I umjesto da si ih dovela tu, na naša sveta mjesta da se poklone križu, ti si ih dovela da se križ klanja njima. Domovino draga služi li ti na čast? 

Nitko nema tako primitivne neprijatelje kao ti Hrvatska, umišljene, bahate, drske, smušene, napuhane, nigdje kao u Hrvatskoj ne postoji više ucjena, paragrafa, zakona, statuta, bula, osuda i zatvora. Nigdje nema toliko bježanja, imigracija, kukavica, strašljivaca, ideala i podijeljenosti.  Nitko nema gorih  i jadnijih političara, koji se redom utapaju u svojim perverzijama. Ali, ti ih voliš Hrvatska, pa ako bolje razmisliš možda  zato i jesi  tako mrtva umorna. Dok se budeš s njima opijala i kupala u tom balkanskom smradu, dok budeš bludničila s tim muhama, mi ćemo te čekati u svom miru, pomireni s tvojim slabostima, nauživaj se te požude i srama, gola i raskopčana.

Prošli put smo došli sami, spasili smo te i vratili u okrilje stolara iz Nazareta, sada ćeš trebati svojim suzama otkupiti svoju putenost. Nemoj zaboraviti, kada te se takvi zadovolje, opet će te baciti na koljena, trebati će ti naše kosti da te podignu iz pepela i blata.

Otrijezni se bludnice i vrati se domu svome, dok još imaš nekog ko te čeka, zaljubljen u tvoju svetu, crnu, raspucalu ravnicu.

Nismo tako ponizni, ni jadni, i kažemo ti  izaberi sama „BLJESAK“ ili „pljesak“,  i upitaj se – Domovino služi li ti na čast, izdati nas koji smo ti dali sve, mladost, radost, ljubav i život ?-

Heroji „Bljeska“ počivajte u miru, s nama ste…"

 

Članovi Udruge:
1. Obitelji umrlih hrvatskih branitelja Republike
Hrvatske 
2. „Hrvatskoj za dar“ Zadar"