‘ONO ŠTO SU RODITELJI PROLAZILI NA BOJNOM, TO SAM JA NA VESLAČKOM POLJU!’ Ponosni srebrni Hrvat o teškom putu

Damir Martin opet je oduševio. Još jedne Igre, još jedna medalja.

“Nije bilo realno da uzmem medalju. Prošle godine sam sanjao o njoj, a sada sam je ostvario. Luđački rad i trud su mi to omogućili”, rekao je za N1,

Ako je nekome pandemija pomogla, onda je to upravo on. Bolna ozljeda i komplicirana operacija, poslije oporavak…

“Nije to bila klasična operacija kuka. Imao sam rekonstrukciju. S bedrenom kosti sam prilikom svakog zaveslaja tukao u zdjelicu i tako sam to poderao. Trebalo je sve to rekonstruirati i zašiti. Udubiti zdjelicu da više ne bi dolazilo do tog udarca. To je bio jako zahtjevan i specifičan zahvat. Još mjesec dana prije Olimpijskih igara sam radio terapije.”

Sve je oduševio

“Šest i pol minuta što se vidi na televiziji, to je još najmanja borba koja se odvija. Svaki odlazak na trening je borba. Loš trening, dobar trening… Sve to ostavlja tragove na nama, a najviše na našim najbližima, koji nas moraju gledati i trpjeti svakakve, zato se često sjetim supruge. U finišu trke je bitna mentalna snaga. To je trenutak kada se sjetiš za koga to radiš i kome to sve posvećuješ. Tada daš maksimum, iako više niti ne kontroliraš svoje pokrete.”

U ovom svijetu nema milijuna…

“Nema kod nas Transfermarkta, da ćemo se prodati iz jednog kluba u drugi. Sami sebe zato zovemo profesionalnim amaterima. Preostaje mi dobra volja sponzora da će se poistovjetiti s onim što ja radim i pod cijenu da ništa time ne profitira. Imam pet, šest velikih natjecanja godišnje, na kojima mogu biti vidljive njihove reklame. Međutim, na najvećem i najzanimljivijem, Olimpijskim igrama, te reklame su zabranjene tako da smo maksimalno ograničeni što se tiče vidljivosti onog što oglašavamo u javnosti i medijima.”

“Financiramo se isključivo od države, to jest stipendije. Ugovorni sam pričuvnik MORH-a, pa je i to što sam zaposlenik HV-a velika pomoć. Ne mogu reći da nemamo, ali za realizaciju nekih viših ciljeva i za našu dugotrajnost potrebni su bolji uvjeti. Nadam se da će biti firmi i privatnika koje će to podržati.”

Sa samo tri godine izašao je iz ratnog Vukovara…

“Želja za borbom i preživljavanjem iskoči iz nas kada je najpotrebnije. To je nešto što je u nama. Ono što sam ja prolazio na veslačkom polju, moji roditelji su prolazili ’91. tamo u ratnom polju. To je unutarnja obiteljska borba koja stalno traje. Koje god nedaće da dođu, mi ih nadvladamo.”