OPERACIJA NAZVANA ‘STROJ ZA MLJEVENJE MESA’ Krvava bitka u Ukrajini je pakao na zemlji. Zašto su Rusi silovito nasrnuli na Bakhmut?

“Drugima je mnogo gore. Imamo peć na drva da se grijemo, ali je nestalo struje u zadnjih nekoliko dana. Imali smo mnogo ruskih granata. Strašno je kad su blizu i tresu prozore, ali moj muž ne želi otići.”

Ona nagađa da bi nekoliko dana provedenih u njihovom podrumu skrivajući se od granata moglo konačno promijeniti njegovo mišljenje.

Borba pješadije iza ovih brežuljaka među razbijenim ulicama i zgradama Bakhmuta, i u zaleđenim blatnim rovovima, jedan je aspekt ove bitke. Drugu predstavljaju topovske i raketne posade.

“Još uvijek koriste stare sovjetske taktike”, objašnjava Mikola, koordinator paljbe.

“Imamo moderniju tehnologiju od Rusa, tako da možemo biti precizniji i štedljiviji sa svojim streljivom.”

“Pucamo samo kad imamo koordinate”, objašnjava Vasily Pavlokavic, star 42 godine, nizak i zdepast časnik koji zapovijeda posadom haubice.

Dok on govori, municija leti iznad uz glasno šištanje. Prema Bakhmutu. Prema trenutačnoj bitci koja definira Ukrajinu.

Zelenski: Situacija je teška

Intenzitet borbi na istoku priznao je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski prošlog tjedna dok su se teške borbe nastavile duž dugog dijela fronte.

“Situacija na prvoj liniji ostaje vrlo teška u ključnim područjima Donbasa – Bakhmut, Soledar, Marinka, Kreminna. Nema područja koje nije stradalo od granata i požara. Okupatori su uništili Bakhmut i pretvorili ga u spaljene ruševine”, rekao je.

Grad u kojem je nekoć živjelo 72.000 ljudi, civilno stanovništvo Bakhmuta smanjilo se na 12.000 u proteklih šest mjeseci, preživljavajući u podrumima i opskrbljujući se mobilnim kamionima s namirnicama koji ulaze u grad kad mogu.

Iako su ga ruske snage prvi put granatirale u svibnju, postao je vojni cilj Moskve tek nakon što su se ukrajinske snage povukle iz obližnjeg grada Popasna u kolovozu, a sektor Bakhmuta sada je jedino područje na bojišnici gdje Rusija još pokušava napredovati.

Bitka za Bakhmut, međutim, postala je borba čiji je značaj definiran više intenzitetom ruskih napora i ukrajinskom odlučnošću da blokira svaki ruski napredak nego bilo kakvom nadmoćnom strateškom logikom.

Koja je svrha zauzimanja Bakhmuta?

Nekada viđeni kao odskočna daska na putu prema ključnim donbaskim gradovima Slovjansku i Kramatorsku, čini se da su napori oko Bakhmuta postali sami sebi cilj čija je svrha, barem za sada, ponovno uspostavljanje osjećaja izgubljenog vojnog prestiža za Kremlj, nakon mjeseci neuspjeha na bojnom polju za Moskvu.

Rasprostranjena procjena da ruske snage imaju do sredine prosinca prije početka potpunih zimskih uvjeta što bi ih natjeralo na usporavanje jasan je motiv za hitnost.

Čak i kad bi Rusi mogli zauzeti

“Drugima je mnogo gore. Imamo peć na drva da se grijemo, ali je nestalo struje u zadnjih nekoliko dana. Imali smo mnogo ruskih granata. Strašno je kad su blizu i tresu prozore, ali moj muž ne želi otići.”

Ona nagađa da bi nekoliko dana provedenih u njihovom podrumu skrivajući se od granata moglo konačno promijeniti njegovo mišljenje.

Borba pješadije iza ovih brežuljaka među razbijenim ulicama i zgradama Bakhmuta, i u zaleđenim blatnim rovovima, jedan je aspekt ove bitke. Drugu predstavljaju topovske i raketne posade.

“Još uvijek koriste stare sovjetske taktike”, objašnjava Mikola, koordinator paljbe.

“Imamo moderniju tehnologiju od Rusa, tako da možemo biti precizniji i štedljiviji sa svojim streljivom.”

“Pucamo samo kad imamo koordinate”, objašnjava Vasily Pavlokavic, star 42 godine, nizak i zdepast časnik koji zapovijeda posadom haubice.

Dok on govori, municija leti iznad uz glasno šištanje. Prema Bakhmutu. Prema trenutačnoj bitci koja definira Ukrajinu.

Zelenski: Situacija je teška

Intenzitet borbi na istoku priznao je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski prošlog tjedna dok su se teške borbe nastavile duž dugog dijela fronte.

“Situacija na prvoj liniji ostaje vrlo teška u ključnim područjima Donbasa – Bakhmut, Soledar, Marinka, Kreminna. Nema područja koje nije stradalo od granata i požara. Okupatori su uništili Bakhmut i pretvorili ga u spaljene ruševine”, rekao je.

Grad u kojem je nekoć živjelo 72.000 ljudi, civilno stanovništvo Bakhmuta smanjilo se na 12.000 u proteklih šest mjeseci, preživljavajući u podrumima i opskrbljujući se mobilnim kamionima s namirnicama koji ulaze u grad kad mogu.

Iako su ga ruske snage prvi put granatirale u svibnju, postao je vojni cilj Moskve tek nakon što su se ukrajinske snage povukle iz obližnjeg grada Popasna u kolovozu, a sektor Bakhmuta sada je jedino područje na bojišnici gdje Rusija još pokušava napredovati.

Bitka za Bakhmut, međutim, postala je borba čiji je značaj definiran više intenzitetom ruskih napora i ukrajinskom odlučnošću da blokira svaki ruski napredak nego bilo kakvom nadmoćnom strateškom logikom.

Koja je svrha zauzimanja Bakhmuta?

Nekada viđeni kao odskočna daska na putu prema ključnim donbaskim gradovima Slovjansku i Kramatorsku, čini se da su napori oko Bakhmuta postali sami sebi cilj čija je svrha, barem za sada, ponovno uspostavljanje osjećaja izgubljenog vojnog prestiža za Kremlj, nakon mjeseci neuspjeha na bojnom polju za Moskvu.

Rasprostranjena procjena da ruske snage imaju do sredine prosinca prije početka potpunih zimskih uvjeta što bi ih natjeralo na usporavanje jasan je motiv za hitnost.

Čak i kad bi Rusi mogli zauzeti Bakhmut, dalje je manje jednostavan teren koji se prostire preko golemog zaleđa šumovitih brda i rijeka i postindustrijskih gradova u raspadanju.

‘Malo je tu operativne koristi’

“Češemo se po glavi”, rekao je zapadni dužnosnik AFP-u ranije ovog tjedna kada su ga upitali o usredotočenosti Rusije na Bakhmut. “Ne znamo odgovor.”

Nedavna procjena Instituta za proučavanje rata bila je još više osuđujuća. “Čak i ako ruske trupe nastave napredovati prema i unutar Bakhmuta, pa čak i ako prisile Ukrajince na kontrolirano povlačenje iz grada, sam Bakhmut im nudi malo operativne koristi.

“Troškovi povezani sa šest mjeseci brutalne, mukotrpne i iscrpljujuće borbe oko Bakhmuta daleko nadmašuju svaku operativnu prednost koju Rusi mogu dobiti zauzimanjem grada.”

Kako bi preuzela kontrolu nad gradom, Rusija se oslonila na plaćenike Wagner skupine, uključujući osuđenike, i novomobilizirane vojnike.

S Wagner snagama koje su korištene kao udarne trupe, ukrajinski branitelji navikli su se na spominjanje u presretnutom ruskom radijskom prometu o “slanju glazbenika” – Wagnerovih trupa – protiv njihovih položaja.

Obje strane plaćaju visoku cijenu u bitci, s nekim procjenama ruskih borbenih mrtvih od 60 do 100 svaki dan, dok stalne žrtve imaju i ukrajinski branitelji. Gotovo su sve ozljede koje se odnose na topničke šrapnele.

“Samo šalju jednu grupu za drugom protiv naših položaja”, rekao je za Observer Sasha, pripadnik ukrajinske 24. mehanizirane brigade koja se bori u tom području.

“Ako napad ne uspije, pokušat će ponovno na potpuno isti način. Jedina strategija koju vidim u ovom trenutku je da žele zauzeti grad kako bi mogli tražiti neku vrstu pobjede nakon godine u kojoj je bilo toliko gubitaka.

“Primijetili smo u posljednja dva tjedna porast granatiranja i pješačkih napada kao da žure zauzeti Bakhmut. To znači i da trpe sve veće gubitke. Samo bacaju meso.”

Šef Wagnera: Operacija je nazvana stroj za mljevenje mesa

Jevgenij Prigožin, osnivač ruske grupe Wagner, rekao je da su njegove trupe prvenstveno usredotočile svoje napore na uništavanje tamošnje ukrajinske vojske.

“Naša zadaća nije sam Bakhmut, već uništenje ukrajinske vojske i smanjenje njezinog borbenog potencijala, što ima izuzetno pozitivan učinak na druga područja, zbog čega je ova operacija nazvana ‘Bakhmut stroj za mljevenje mesa’.

Ali Wagnerove snage i Prigožin samo su dio šire slike kojom dominira lik Sergeja Surovikina, glavnog zapovjednika ruskih snaga u Ukrajini. Surovikin je bio taj koji je orkestrirao povlačenje ruskih snaga preko rijeke Dnjepar u pokrajini Herson i preraspodjelu nekih od tih snaga u bitke na istoku.

I dok su njegove snage vršile pritisak da napreduju, on je također gradio veliki kompleks novih obrana na istočnoj fronti i oko Bakhmuta kao i 60 km dugu liniju rovova koja se proteže od Svatova, sjevernije, do ruske granice, što sugerira da čak i ako Kremlj uspije u Bakhmutu, možda će pokušati stabilizirati frontu za zimu.

Za sada, međutim, pojačanja s obje strane i dalje pristižu cestama u Donbas, punim tenkovima, oklopnim vozilima i raketnim bacačima te konvojima goriva i vojnika.

Na svom zaleđenom obronku Vasilij Pavlokavič nadzire punjenje haubice granatama.

“Rat će stvarno biti gotov tek kada se Rusija raspadne na svoje konstitutivne republike. Nije bitno je li to Putin ili netko drugi iz opozicije – prijetnja će uvijek biti ista.”

, dalje je manje jednostavan teren koji se prostire preko golemog zaleđa šumovitih brda i rijeka i postindustrijskih gradova u raspadanju.

‘Malo je tu operativne koristi’

“Češemo se po glavi”, rekao je zapadni dužnosnik AFP-u ranije ovog tjedna kada su ga upitali o usredotočenosti Rusije na Bakhmut. “Ne znamo odgovor.”

Nedavna procjena Instituta za proučavanje rata bila je još više osuđujuća. “Čak i ako ruske trupe nastave napredovati prema i unutar Bakhmuta, pa čak i ako prisile Ukrajince na kontrolirano povlačenje iz grada, sam Bakhmut im nudi malo operativne koristi.

“Troškovi povezani sa šest mjeseci brutalne, mukotrpne i iscrpljujuće borbe oko Bakhmuta daleko nadmašuju svaku operativnu prednost koju Rusi mogu dobiti zauzimanjem grada.”

Kako bi preuzela kontrolu nad gradom, Rusija se oslonila na plaćenike Wagner skupine, uključujući osuđenike, i novomobilizirane vojnike.

S Wagner snagama koje su korištene kao udarne trupe, ukrajinski branitelji navikli su se na spominjanje u presretnutom ruskom radijskom prometu o “slanju glazbenika” – Wagnerovih trupa – protiv njihovih položaja.

Obje strane plaćaju visoku cijenu u bitci, s nekim procjenama ruskih borbenih mrtvih od 60 do 100 svaki dan, dok stalne žrtve imaju i ukrajinski branitelji. Gotovo su sve ozljede koje se odnose na topničke šrapnele.

“Samo šalju jednu grupu za drugom protiv naših položaja”, rekao je za Observer Sasha, pripadnik ukrajinske 24. mehanizirane brigade koja se bori u tom području.

“Ako napad ne uspije, pokušat će ponovno na potpuno isti način. Jedina strategija koju vidim u ovom trenutku je da žele zauzeti grad kako bi mogli tražiti neku vrstu pobjede nakon godine u kojoj je bilo toliko gubitaka.

“Primijetili smo u posljednja dva tjedna porast granatiranja i pješačkih napada kao da žure zauzeti Bakhmut. To znači i da trpe sve veće gubitke. Samo bacaju meso.”

Šef Wagnera: Operacija je nazvana stroj za mljevenje mesa

Jevgenij Prigožin, osnivač ruske grupe Wagner, rekao je da su njegove trupe prvenstveno usredotočile svoje napore na uništavanje tamošnje ukrajinske vojske.

“Naša zadaća nije sam Bakhmut, već uništenje ukrajinske vojske i smanjenje njezinog borbenog potencijala, što ima izuzetno pozitivan učinak na druga područja, zbog čega je ova operacija nazvana ‘Bakhmut stroj za mljevenje mesa’.

Ali Wagnerove snage i Prigožin samo su dio šire slike kojom dominira lik Sergeja Surovikina, glavnog zapovjednika ruskih snaga u Ukrajini. Surovikin je bio taj koji je orkestrirao povlačenje ruskih snaga preko rijeke Dnjepar u pokrajini Herson i preraspodjelu nekih od tih snaga u bitke na istoku.

I dok su njegove snage vršile pritisak da napreduju, on je također gradio veliki kompleks novih obrana na istočnoj fronti i oko Bakhmuta kao i 60 km dugu liniju rovova koja se proteže od Svatova, sjevernije, do ruske granice, što sugerira da čak i ako Kremlj uspije u Bakhmutu, možda će pokušati stabilizirati frontu za zimu.

Za sada, međutim, pojačanja s obje strane i dalje pristižu cestama u Donbas, punim tenkovima, oklopnim vozilima i raketnim bacačima te konvojima goriva i vojnika.

Na svom zaleđenom obronku Vasilij Pavlokavič nadzire punjenje haubice granatama.

“Rat će stvarno biti gotov tek kada se Rusija raspadne na svoje konstitutivne republike. Nije bitno je li to Putin ili netko drugi iz opozicije – prijetnja će uvijek biti ista.”