Osuđen za silovanje u Vukovaru: Zbog upornosti Ane Malbaša novinarke Provjerenog Jovan Radan nakon 34 godine završio iza rešetaka

U Srbiji je konačno donesena presuda za ratni zločin silovanja u Vukovaru 1991. godine – Jovan Radan, bivši pripadnik srpske Teritorijalne obrane, osuđen je na sedam godina zatvora zbog silovanja hrvatske žene nakon okupacije grada. Viši sud u Beogradu izrekao je kaznu 20. studenog 2025., a zločin se dogodio u kući na Sajmištu gdje su uniformirani Srbi doveli žrtvu, uključujući i druge žene koje su pretrpjele slične torture. Predsjednik sudskog vijeća naglasio je da je krivnja Radana dokazana iskazom žrtve, koji je uvjerljiv i logičan, te izjavama dva svjedoka koja su pružila ključne dokaze.

Iako je presudu žrtva dočekala s olakšanjem, mnogi upozoravaju da pravda nije potpuna. Sudac je istaknuo da se nakon 34 godine ne može govoriti o pravoj kazni, ali da sedmogodišnja kazna zadovoljava propisani maksimum i postiže svrhu kažnjavanja, uzimajući u obzir da je Radan obiteljski čovjek. Fond za humanitarno pravo (FHP), koji je pratio suđenje, pohvalio je postupak kao kratak i učinkovit – za razliku od mnogih drugih koji se odugovlače godinama – ali ujedno i kritizirao obrazloženje presude. Prema FHP-u, naglasak na Radanovoj obitelji i relativno blaga kazna obeshrabrit će žrtve silovanja da prijave zločine i suoče se s optuženim licem u lice, jer sudovi očito više cijene obiteljske prilike počinitelja nego traumu i poniženje žrtava.

Ključna uloga emisije “Provjereno” u otkrivanju istine

Priča o Jovanu Radanu zapravo počinje mnogo prije sudnice, zahvaljujući upornom radu ekipe emisije “Provjereno” koja ga je godinama pratila zbog drugog teškog zločina – odvođenja i ubojstva Mije Radića, civila s invaliditetom iz Vukovara. Sve je krenulo 2019. godine kada je Iva Radić, tada osmogodišnja djevojčica koja je očevu otmicu vidjela vlastitim očima, ispričala svoju priču u reportaži i suočila se s Radanom, svojim nekadašnjim susjedom i “prijateljem” obitelji. Ta emotivna konfrontacija potaknula je jednu od žrtava silovanja da progovori u sljedećoj reportaži 2020. godine, prepoznajući Radana na TV-u i opisujući gnjusno poniženje koje je pretrpjela u kući gdje su je odveli na silovanje.

Ekipa “Provjerenog” nije stala tu – više puta su tražili odgovore od Radana, suočavajući ga s optužbama pred kamerama, iako je on sve odlučno i drsko negirao, čak i tvrdeći da je “oslobođen” u drugim slučajevima. Godine 2021. srpski predsjednik Aleksandar Vučić dao je obećanje reporterki Ani Malbaši da će učiniti sve što može oko nestanka Mije Radića, ali to obećanje nije ispunjeno. Suđenje za silovanje krenulo je u travnju 2024., a Iva Radić ponovno se suočila s Radanom ispred suda, tražeći istinu o svom ocu – on je i dalje sve poricao. Zahvaljujući timu “Provjerenog”, žrtva ratnog zločinca je dobila glas, a Radan je konačno suočen s posljedicama, iako samo djelomično.​

Tragična sudbina Mije Radića i neriješeni zločin ubojstva

U središtu ove priče stoji i bolna sudbina Mije Radića, kojeg je Radan odveo u listopadu 1991. pred očima svoje obitelji, u invalidskim kolicima, nakon što su ga izdvojili u logoru Velepromet – jednom od najstrašnijih mjesta opsade Vukovara. Radan je tada bio jedan od čuvara tog logora, gdje su civili odvajani po nacionalnosti, a Hrvati poput Radića slani u smrt ili torture. Iva Radić tragala je za ocem 34 godine, a konačno je u travnju 2025. doznala istinu – posmrtni ostaci Mije pronađeni su na Petrovačkoj goli, smetlištu blizu Vukovara, zahvaljujući hrvatskim istražiteljima, a ne Radanovim iskazima.

Međutim, odgovornost za ubojstvo Mije Radića Radana još uvijek nije sustigla. Osnivačica FHP-a Nataša Kandić potvrdila je da u Srbiji nema suđenja niti predistražnih radnji u tom slučaju, a Tužiteljstvo nije dalo službeni odgovor. Dok je Radan osuđen za silovanje, optužbe za odvođenje i ubojstvo ostaju neriješene, ostavljajući Ivu i druge žrtve u limbu pravde. Ova presuda, iako korak naprijed, podsjeća na duboke ožujke Domovinskog rata i potrebu za potpunim obračunom s prošlošću, kako bi se žrtve osjećale zaštićenima, a ne obeshrabrenima.

Novinarstvo koje je nastavilo tamo gdje su institucije stale

Hrabrost novinarke Ane Malbaša i ekipe “Provjerenog” nije samo profesionalna vrlina, nego ključan razlog zašto je slučaj Jovana Radana uopće došao do suda. Njihov uporan rad, odlazak na teren, suočavanje s osumnjičenikom pred kamerama i strpljivo građenje povjerenja sa žrtvama stvorili su prostor u kojem je jedna od žena skupila snagu progovoriti i prijaviti silovanje počinjeno u Vukovaru 1991. godine. U zemlji u kojoj se ratni zločini često guraju pod tepih, a žrtve godinama šute zbog straha i srama, takvo novinarstvo postaje svojevrsna produžena ruka pravde.​

Važno je naglasiti da Ana Malbaša i njezin tim nisu samo prenijeli tuđu priču, nego su je aktivno tražili – nastavili su istraživati i onda kada su službene institucije stale, pronašli Radana koji je bio “nedostupan” hrvatskim vlastima te ga suočili s kamerom i optužbama žrtve. Time su poručili žrtvama da nisu same i da njihova istina vrijedi jednako kao i sudska. Bez takve hrabrosti, upornosti i spremnosti da se izlože i ljudski i profesionalno, presuda koju danas gledamo vrlo vjerojatno ne bi postojala – a još jedan težak zločin ostao bi samo u sjećanju onih koji su preživjeli.