Osuđena hrvatska šestorka traži reviziju: Imamo dokaze da nam je UDBA sve podmetnula

Nove informacije o Vici Virkezu, čovjeku koji je jedne noći u veljači 1979. ušao u policijsku postaju u australskom gradu Lithgowu i kazao da je član skupine hrvatskih iseljenika koja namjerava dići u zrak gotovo sve u Sydneyu – od kazališta i putničkih agencija do vodovoda, a sve u ime hrvatske nezavisnosti – otvorile su put šestorici Hrvata koji su tada bili uhićeni i osuđeni na po 15 godina zatvora da zatraže reviziju slučaja na Visokom sudu Novog Južnog Walesa, potvrdio je za Večernji list australski odvjetnik Sebastian de Brennan.

On zastupa trojicu članova tzv. hrvatske šestorke, kako su ih mediji prozvali, no revizija se odnosi na cijelu skupinu, koju su činili Maksimilijan Maks Bebić, Mile Nekić, Ilija Kokotović, Josip Kokotović, Anton Zvirotić i Vjekoslav Brajković.

Virkez, pravim imenom Vitomir Misimović, u svjetlu novih dokaza koje su prikupili povjesničari i novinari intenzivno se baveći temom koja je tada izazvala mnogo kontroverzi i ostavila mnoga pitanja neodgovorenima, ne samo o ulozi čovjeka koji je odigrao ulogu doušnika i glavnog svjedoka protiv šestorke, a koju su istraživači i dokumenti australskih obavještajaca u međuvremenu povezali s Udbom, već i o radu policije u to vrijeme.

Obrana tvrdi da je Virkez najvjerojatnije bio jugoslavenski špijun koji se prikazivao kao hrvatski nacionalist te se infiltrirao u grupu hrvatskih iseljenika u pokušaju da diskreditira hrvatsku zajednicu u Australiji.

“Cilj je podnošenja zahtjeva za sudačku reviziju slučaja pokazati da postoje sumnje i otvorena pitanja u odnosu na presudu. Od zadnjeg zahtjeva za reviziju 2012., koji je odbijen, pojavili su se novi dokazi. Našem timu koristili su radovi novinara i povjesničara, a kad se tomu dodaju i novi dokazi koji su se pojavili nakon prijašnjih zahtjeva za reviziju, jasno je da je vrijeme za novi zahtjev”, kaže odvjetnik De Brennan.

Objašnjavajući proceduru, ističe da je pri odlučivanju o nečijoj krivnji, o bilo kakvim olakšavajućim okolnostima ili o dijelu dokaza, na pravnom testu to postoji li osjećaj nelagode ili nemira zbog presude. A njega u ovom slučaju svakako ima. Obrana se temeljila na dva elementa, na pronađenom eksplozivu i priznanjima. U kući doušnika Vice Virkeza policija je pronašla i fotografirala bombe te ih potom odložila u njegov automobil i u grmlje uz kuću. No što je našla u domovima ostalih?

Uhićenja vodio korumpirani policajac kasnije osuđen na doživotni zatvor

Uhićenja hrvatske šestorke vodio je načelnik policije Novog Južnog Walesa Roger Rogerson, jedan od najodlikovanijih policijskih dužnosnika, ali kojega se istodobno povezivalo i sa dva ubojstva te s podmićivanjem, napadima na osobe i dilanjem droge, za što nikada nije bio i optužen. No, 2014. godine napokon je ipak optužen za ubojstvo 20-godišnjeg studenta Jamieja Gaoa i za prodaju droge te osuđen na doživotni zatvor. Rogerson je još 1991. javno izjavio da je podmetanje dokaza bilo dio policijske kulture 70-ih i 80-ih godina.

Medijska kuća ABC je potom utvrdila da jedan policajac koji je sudjelovao u pretraživanju kuća Hrvata tvrdi da nije ondje vidio nikakav eksploziv.

Druga točka obrane bila su priznanja šestorice muškaraca u noći uhićenja. Obrana je tvrdila da je policija teško pretukla njihove klijente. To je i potvrđeno u slučaju Vice Brajkovića, kojega je dan nakon ispitivanja posjetilo u zatvoru medicinsko osoblje. Liječnici koji su ga liječili posvjedočili su da je imao modrice na vratu kao da ga je netko davio, modrice oko očiju i na drugim dijelovima lica te su potvrdili gubitak sluha u jednom uhu kao posljedicu udarca u čeljust.

No, za tužiteljstvo, ali i presudu, odlučujući je bio iskaz doušnika, a kasnije krunskog svjedoka Virkeza, koji je sudu rekao da je bio dio zavjere. Kao i pri policijskom svjedočenju, obrana je tijekom suđenja bila sumnjičava prema njegovim motivima. U njegovoj bilježnici, zaplijenjenoj u noći uhićenja, otkriven je kontakt s jugoslavenskim veleposlanstvom. Na pitanje čemu mu služi taj kontakt, kazao je: “Da ih nekad nazovem i izvrijeđam”.

Kao zaštićeni zatvorenik, Virkez je dobio dvogodišnju kaznu. Nakon što je uvjetno pušten, živio je pod drugim imenom i ubrzo otišao iz Australije. Novinar ABC-a pronašao ga je kako živi na jednoj farmi u tadašnjoj Jugoslaviji i rekao da mu je Virkez tada otkrio da nije bio hrvatski nacionalist nego odan Jugoslaviji te da je policiji dao lažan iskaz.

Glavni kontakt u konzulatu bio je pripadnik Udbe

No priča ide i dalje. Ian Cunliffe, pravni savjetnik australskog premijera Malcolma Frasera, primio je 1980. pismo čovjeka koji se predstavio kao Vice Virkez. U pismu upućenom premijeru, Virkez je nudio da pomogne policiji u progonu šestorice u zamjenu za svoju slobodu.

Cunliffe je proslijedio pismo policiji, no oni su mu već tada odgovorili da znaju sve o njemu. Manje od mjesec dana prije negoli se šestorka trebala pojaviti pred sudom, sazvani su sastanci s ljudima iz cijele javne službe. Na jednom od tih sastanaka, predstavnik policije Commonwealtha rekao je da se ključni dokazi o Virkezu neće dijeliti s obranom, u interesu nacionalne sigurnosti.

Gotovo 40 godina kasnije, istraga autora Hamisha McDonalda iznijela je na vidjelo australski obavještajni materijal o Virkezu.

Australska obavještajna agencija (ASIO) utvrdila je da je bilo komunikacije između jugoslavenskog konzulata i Virkeza nekoliko mjeseci prije uhićenja. Njegov glavni kontakt u konzulatu bio je pripadnik Udbe.

“Kasnija otkrića pokazala su da je osuđivanje hrvatske šestorke rezultat promišljene operacije jugoslavenske tajne službe kojom se hrvatsku zajednicu u Australiji htjelo prikazati kao ekstremističku i terorističku kako bi se time pridobila podrška Australije Jugoslaviji”, navodi se u tekstu Hamisha McDonalda. Taj dio će se naći i među argumentima obrane koja traži reviziju slučaja, navodi Večernji list.