Ovo su dijagnoze koje će vas spasiti bojišnice: Za jednu svi misle da je problem, a nije

TKO MOŽE ODBITI PUŠKU?

Povratkom obveznog služenja vojnog roka, a sada i sve glasnijim nagovještajima o mogućim novim sukobima globalnih razmjera, u Hrvatskoj je tema izbjegavanja vojne (i ratne) obveze ponovno postala aktualna.

Poznato je da u Hrvatskoj vojne obveze pričuvnika prestaju za muškarce koji navrše 55 godina, te za žene koje navrše 50 godina. Također, vojna obveza pričuvnika ne postoji ako je pričuvnik prilikom dolaska na obveznu evidenciju ocijenjen nesposobnim za vojnu službu u pričuvnom sastavu. Još je jedna iznimka kada osoba više nema hrvatsko državljanstvo.

Ukoliko se netko od Hrvata pronalazi u jednoj od ove tri stavke, spadat će u rijetke sretnike koji neće biti obuhvaćeni eventualnom općom mobilizacijom. U Hrvatskoj se prilikom regrutacije najčešće poseže upravo za procjenom (ne)sposobnosti i to vrlo temeljitim utvrđivanjem zdravstvenih, psihičkih, tjelesnih i sigurnosnih uvjeta koji određuje cijeli tim zdravstvenih stručnjaka.

Bernardića i Petrova “spasio” loš vid, Plenkovića anemija

I brojni hrvatski političari nisu služili vojni rok zbog zdravstvenih problema, pa se tako hrvatski premijer Andrej Plenković spasio urođenom anemijom, a Davor Bernardić je kao i Božo Petrov vojnu obuku propustio zbog lošeg vida.

Osim težih invaliditeta i kroničnih bolesti, nesposobnim za vojsku smatraju se osobe sa psihičkim oboljenjima, no valja napomenuti kako u ratnim uvjetima dosta toga pada u vodu, pa se tako brzinski amnestiraju i šalju na front zatvorenici koji su osuđeni zbog teških zločina, a čije je mentalno stanje u najmanju ruku upitno. Drugim riječima, oni koji su nesposobni za služenje vojnog roka, nisu nužno nesposobni za rat.

Foto: Freepik

Poremećaj seksualne sklonosti nepoželjan u vojsci. A u ratu?

U Pravilniku o mjerilima za ocjenjivanje zdravstvene sposobnosti vojnih obveznika se kao razlog za nesposobnost služenja vojnog roka navodi “poremećaj seksualne sklonosti” i “uloga spola”, što se prema međunarodnoj klasifikaciji odnosi na transvestizam, fetišizam, ekshibicionizam, pedofiliju, sadomazohizam, sodomiju, voajerstvo, nekrofiliju, transseksualizam i slično. Neovisno o zakonu koji smatra kako su nesposobni za služenje vojnog roka, teško da bi ljudi s poremećajima seksualne sklonosti izbjegli mobilizacijski poziv u slučaju 3. svjetskog rata.

S druge strane, prema Pravilniku homoseksualizam nije razlog za oslobađanje od obveze služenja vojnog roka i to je nešto o čemu se u Saboru žestoko polemiziralo još prije 20 godina. U MORH-u su tada jasno kazali kako smatraju da spolno opredjeljenje nije prepreka za prijam u djelatnu vojnu službu, te ukazali na mogućnost da u nekim slučajevima, kada uza seksualnu orijentaciju postoje i problemi ponašanja ili psihički poremećaji, mogu nastati teškoće pri socijalnoj prilagodbi.