Paradoks sustava: Hrvatska financira one koji vrijeđaju hrvatske simbole

IMA LI KRAJA IZAZIVA KONTROVERZE?
Država doprinosima nagrađuje i Olivera Frljića, redatelja poznatog po vrijeđanju vjerskih i nacionalnih simbola

Zagreb – Ovih dana ponovno se rasplamsala rasprava o opravdanosti financiranja samostalnih umjetnika iz državnog proračuna. Povod su, među ostalim, saznanja da među korisnicima državnih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje nalazi i kontroverzni kazališni redatelj Oliver Frljić. Javnost je opravdano podijeljena – treba li država financirati umjetnike koji, prema mišljenju mnogih građana, vrijeđaju vjeru, državu, naciju i temeljne vrijednosti društva?

Tko plaća Frljića?

Prema važećem Zakonu, samostalni umjetnici u Republici Hrvatskoj imaju pravo na uplatu doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje iz državnog proračuna, pod uvjetom da zadovoljavaju određene kriterije – od financijskih do onih umjetničke izvrsnosti i doprinosa hrvatskoj kulturi. Službeno obrazloženje resornog Ministarstva je da umjetnici "više vrate državi kroz poreze i promociju kulture", no kada se u tom kontekstu spomene ime Olivera Frljića – postavlja se pitanje: čiju to kulturu i koje vrijednosti Frljić zapravo promovira?

Kazališni redatelj ili profesionalni provokator?

Oliver Frljić, rođen 1976. u Travniku, diplomirao je filozofiju, religijsku kulturu te kazališnu režiju u Zagrebu. Njegov kazališni opus više je puta bio predmetom oštrih javnih kritika i polemika zbog scena koje mnogi ocjenjuju kao bogohulne, politički ekstremne i duboko uvredljive.

U predstavi Naše nasilje i vaše nasilje, prikazao je Isusa koji siluje muslimanku, dok ona iz svojih intimnih dijelova vadi zastavu. Ta scena šokirala je i domaću i stranu javnost – ne samo u Hrvatskoj, već i u Poljskoj, Austriji, BiH, Češkoj…

Jednako zgražanje izazvala je i predstava Kletva, u kojoj se glumica simulira oralni odnos s kipom sv. Ivana Pavla II., a zatim na kip stavlja natpis "Zaštitnik pedofila". Dio predstave poziva i na plaćeno ubojstvo predsjednika jedne političke stranke u Poljskoj, zbog čega su lokalne vlasti pokrenule i kaznene istrage.

Provokacije na svim stranama

Još prije toga, Frljićeva predstava “Nebožanska komedija”, koja se trebala baviti antisemitizmom u suvremenom poljskom društvu i ulogom Poljaka u holokaustu, zabranjena je u Krakovu. Prema pisanju poljskog dnevnika Dziennik, u predstavi je predviđena scena grupnog silovanja djevojke za koju se kasnije otkriva da predstavlja Majku Božju.

Uz to, glumci su trebali izvoditi poljsku himnu na ruskom jeziku, ali na melodiju poznate njemačke himne “Deutschland über alles” – što je dodatno razbjesnilo poljsku publiku i vlasti.

Njemačka scena: Frljić "sam sebe" prikazuje kao ratnog zločinca

U Njemačkoj, u predstavi “Mausser” prema tekstu Heinera Müllera, Frljić ide i korak dalje – uz poticanje na blasfemiju, izruguje i vlastiti identitet. U jednoj sceni glumac Franz Pätzold predstavlja se kao Oliver Frljić, oblači uniformu SS-a i u simboličnom činu ubija vlastitu ženu i djecu u Hrvatskoj.

Taj “Frljićev lik” zatim izgovara rečenicu: “Ja sam Oliver Frljić, dolazim iz Hrvatske, te fašističke zemlje.” Ova scena izazvala je val reakcija u njemačkoj javnosti

Kultura ili govor mržnje?

Vrhunac domaće kontroverze dogodio se 2018. u zagrebačkom kazalištu Kerempuh. Tamo je, pod okriljem državnog i gradskog financiranja, prikazana Frljićeva verzija Pirandellove drame Šest likova traži autora, u kojoj se stvarni ljudi – poput dr. Mile Bogovića, dr. Zlatka Hasanbegovića, Željke Markić, Marka Perkovića Thompsona, Velimira Bujanca, pa čak i ratnog veterana Josipa Klemma – prikazuju kao svinje koje konzumiraju kokain i sudjeluju u perverznim i nasilnim scenama. Željka Markić prikazana je kako prima kolijevku s mrtvim djetetom iz Ahmića, dok se dječjom glavom igra nogomet. U jednoj sceni žena je silovana na hrvatskoj zastavi, uz povike “U ime obitelji”.

Gdje je granica slobode izražavanja?

Frljić se već godinama brani tezom da "provocira radi razotkrivanja licemjerja društva", no sve je više onih koji u njegovim predstavama ne vide umjetnost, već sustavni govor mržnje i ponižavanje simbola vjere, nacije i ljudskog dostojanstva. Pitanje koje se nameće glasi: treba li država, sredstvima svih građana, financirati umjetnike koji otvoreno vrijeđaju iste te građane?

Dok strukovne udruge i lijevo orijentirani kulturnjaci tvrde da je Frljićeva umjetnost "hrabra i prosvjetiteljska", tisuće ljudi vide u njegovim djelima čisto ruganje svetinjama i poticanje društvenih sukoba. U svakom slučaju, ostaje činjenica da Frljić već godinama prima državne doprinose – i to kao “vrijedan doprinositelj hrvatskoj kulturi”.

Oliver Frljić je tijekom performansa "Kazalište – to ste vi!" 2015. godine, u Rijeci, izazvao velike kontroverze paljenjem hrvatske zastave. Ovaj performans je bio dio šire političke i umjetničke provokacije koju je Frljić izvodio s ciljem kritike nacionalne i kulturne politike, a scena s paljenjem zastave bila je najzapaženiji trenutak.

Tijekom izvedbe, glumci su nosili hrvatske nacionalne simbole, uključujući zastavu, a u jednom trenutku ta zastava je bila spaljena kao simbol, prema Frljićevim riječima, „destrukcije nacionalnog identiteta u službi politike“. Performans je izazvao burne reakcije, a mnogi su to shvatili kao izravnu uvredu.

No, čijoj kulturi točno i dokle – ostaje otvoreno pitanje.