PAVLE ĐURIŠIĆ – ZLOČINAC S ODLIKOVANJEM HITLERA, SADA I S POSTAMENTOM U CRNOJ GORI

Postavljanje spomenika četničkom vojvodi Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru kod Berana predstavlja poraz svih antifašističkih, ustavnih i civilizacijskih vrijednosti na kojima bi suvremena Crna Gora trebala počivati. Ovaj profašistički, nelegalan čin moralna je kapitulacija pred mračnim silama prošlosti.

Autori i inicijatori ovog spomenika zaboravili su, ili su možda namjerno izostavili, uz Đurišića postaviti i spomenik njegovu ideološkom uzoru Adolfu Hitleru, koji ga je osobno odlikovao Željeznim križem. Njih dvojica, ideološki blizanci, zaslužili su biti prikazani zajedno, rame uz rame, kao istinski simboli zla koje su ostavili za sobom. U jednoj ruci dvogled, a u drugoj – kako povijest pamti Đurišića – trebalo je staviti krvavu kamu ili odsječenu glavu nevine žrtve: Bošnjaka-muslimana, antifašista, partizana, žene, djeteta. Jer upravo je to bila politika njegova četničkog pokreta – etničko čišćenje, kolaboracija s okupatorom, sustavni masakri nad civilnim stanovništvom Crne Gore i Sandžaka.

Ako su već htjeli „obilježje povijesti“, neka onda to bude u punom svjetlu istine – neka to bude opomena, a ne glorifikacija. Ovako, ovo nije spomenik. Ovo je brončani falsifikat, pokušaj da se u temelje Crne Gore ukopa revizionizam, mržnja i otvoreni poziv na rehabilitaciju fašizma. U duboko podijeljenom društvu kakvo je današnje crnogorsko, ovakvi potezi nisu bezazleni. Oni nisu samo provokacija – oni mogu biti fitilj koji će zapaliti plamen novih vjerskih i nacionalnih napetosti.

U presudnim trenucima, kada bi pomirenje, tolerancija i kultura sjećanja morale biti temelj društva, netko svjesno pokušava oživjeti ideologiju poraženu u krvi i pepelu Drugoga svjetskog rata, nastojeći reaktivirati duh poraženih fašističkih ideologija te šaljući poruku da su progoni, masakri i kolaboracija s okupatorom bili “patriotski čin”. Ovaj pokušaj rehabilitacije fašizma kroz spomeničku simboliku nije samo uvreda za žrtve, već i izravan udar na ustavni poredak Crne Gore.

Zato je danas, više nego ikada, na ispitu sama država Crna Gora. Predsjednik Jakov Milatović, premijer Milojko Spajić, ministar unutarnjih poslova Danilo Šaranović i Specijalno državno tužiteljstvo – svi su na testu institucionalne zrelosti i moralne hrabrosti. Šutnja bi značila suučesništvo. Na ovom ispitu nije samo država – na njemu je i Europska unija. Jer Crna Gora, koja teži članstvu u EU, ne može si dopustiti toleriranje simbola fašizma, mržnje i zločina. Ako europske vrijednosti išta znače, onda je ovo trenutak da se one jasno i nedvosmisleno obrane – i riječju i djelom. Zlo ne miruje. Zlo se prepoznaje, imenuje i odlučno zaustavlja. Kada mu se ne pruži otpor, ono metastazira u sve pore društva. Zato neka ovo bude posljednji put da se u Crnoj Gori podigne spomenik sramote, a ne prvi korak prema povijesnom zaboravu, moralnoj izdaji i institucionalnoj kapitulaciji pred ideologijama zla.

Ne zaboravimo – Pavle Đurišić, poražena povijesna figura, bio je inspirator, organizator i izravni izvršitelj zla, čovjek čije su jedinice krvavim pohodima sijale smrt među tisućama nedužnih civila – žena, djece, staraca, muslimana-Bošnjaka. Njegova je ruka potpisivala naredbe za progone, a njegova ideologija osmišljavala metode istrebljenja. U povijest nije ušao kao ratnik, već kao koljač, kao simbol najmračnijeg oblika domaće izdaje, kao oličenje etničkog čišćenja, zločina iz mržnje i bezumne osvete. U Crnoj Gori koja treba poštovati istinu, Pavle Đurišić može imati samo jedno „spomen-obilježje“ – u udžbeniku povijesti, u poglavlju o sramoti, kolaboraciji, zločinu i etničkom čišćenju. Bilo kakav pokušaj njegove rehabilitacije jest pokušaj normalizacije zla. A zlo koje se normalizira uvijek se vraća još krvavije.

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicist