PISMO DRAGOVOLJCU

Domoljube, onaj istinski! Sjećam te se klinac sam bio , koliko si bio ponosan na to što si bio taman punoljetan kada je počeo rat, onda kada je trebalo obraniti domovinu! Sjećam se da si se među prvima javio da budeš dio onih koji su išli srcem! Ne razumom. Jer kao što se danas vidi, oni koji su koristili razum poboljevali su tada od svakakvih bolesti. Nakon rata su čudesno ozdravili i postali vlasnici raznih firmi nudeći 100 % hrvatske proizvode, mršteći se ako baš ne kupujemo naše! Oni su vaše istinsko domoljublje zamotali u celofan, spakirali ga da lijepo izgleda, i od domoljublja napravili pravi biznis! Čak su i kćeri uhljebili, ne samo svoje, nego i kćeri očeva koji su po Vama pucali. Koji nisu htjeli Hrvatsku!

Dragi moj Ratniče ne bi vjerovao ali tako je !

Umjesto da si u najboljim godinama proživljavao mladost, da si se zabavljao po diskotekama, da si s ekipom iz ulice ljeti provodio dane na Jadranu a zimi na Bjelolasici skijajući, ti si svoje najbolje godine dao s ekipom po mokrim rovovima, hladnim planinama braneći domovinu. Nisi pitao zašto, nisu vas smetali minusi, temperature, kiše, vjetrovi koji su vas šibali po licima. Vjerovali ste u bolje sutra s krunicom oko vrata, i sa svojom braćom daleko od doma. Vjerujući u ideale da je to neki viši cilj! Niste znali da se neki bogate na vama, niste bili niti svjesni da će za samo desetak godina oni vas staviti na marginu. Da će Vas, junake i ratnike i voljena Predsjednica osloviti s imenicom, marginalci! Niste vjerovali ali jest! Dok ste se poklanjali himni oni je izruguju! Ratniče moj, danas je sve to tako tužno!

Ratniče! Znaš li da mnogi dižu ruku na sebe, jer nemaju nikakvu stručnu pomoć. Tvoja nekadašnja braća po oružju pogibaju češće negoli tih godina u rovovima! Jedan za drugim, kao po onoj jednom braća zauvijek braća. Dragovoljče moj, ima vas sve manje, a lažnih branitelja sve više. Dok tvoji prijatelji odlaze na onaj svijet, da se ponovno sastanete kao nekada, ovi se bogate, ružno bogate dok vaši najmiliji teže za kilom kruha i deset dekagrama bolje salame!

I sjete vas se političke elite. Istina je , ne zaboravljaju vas tik prije izbora! E tad vam obećavaju čuda, a nakon tog igrokaza opet vas razvodne na stotine udruga, stotine da niste skupa. Mažu vam oči! Neke čak i kupe, neke ne mogu, i takvima svaka čast!

Eto oni koji su bili slabokrvni koji se nisu usudili uzeti pušku u trapericama kao Vi, oni se danas ispričavaju u vaše ime što ste Vi obranili ovu domovinu! Žalosno je gledati to Ratniče moj!

I tvojoj poginuloj braći lijeni su ispisati i imena na spomenicima na koje ste zaslužili! Imena da znamo tko su junaci koji su dali sve za domovinu! Da Ratniče, i to im je teško!

Neka ti je laka hrvatska gruda Ratniče, i navik živiš jer si pošteno zginuo! U izborenom miru bičevan igrokazom obećanjima onih koji ti nisu dostojni pogledati u vječno počivalište! Slava Vam Vječna Ratnici naši!