PLANINSKI RATNICI ’91. NAPRAVILI ČUDO! Povjesničar: ‘Njihova je satnija neusporediva s bilo kojom drugom’
Na današnji dan, 24. studenog 1991. pripadnici Planinske satnije Velebit napokon su uspostavili nadzor nad većim dijelom južnog Velebita
Ratni put te postrojbe dobro poznate planinarima i gorskim spašavateljima započeo je 28. rujna 1991. akcijom spašavanja i pomoći u kretanju stanovnika starije dobi koji su iz Svetog Roka, Lovinca i Ričica od srpske agresije potražili spas zbjegom preko južnog Velebita.
Heroji s planine
No, stvarno osnivanje ove satnije započelo je još u proljeće te godine u prostorijama Hrvatskoga planinarskog saveza u Kozarčevoj ulici u Zagrebu pod vodstvom poznatog alpinista i gorskog spašavatelja Jerka Kirigina, poslije i ratnog zapovjednika Planinske satnije Velebit. Tamo su se počeli okupljati alpinisti, speleolozi, visokogorski skijaši, a mnogi od njih bili su i gorski spašavatelji. Svi oni dragovoljno su željeli pomoći u obrani Domovine smatrajući da u ratu koji je bio na pomolu svoj najveći doprinos mogu pružiti na terenu kojeg od njih nitko bolje ne poznaje i na kojem se snalaze kao kod kuće, a to je planina Velebit.
“Prijatelji moji, ajmo mi skupit glave, skupit naše iskustvo i znanje i idemo organizirati gorski Zdrug”, rekao je Kirigin okupljenim alpinistima.
Povjesničar: Neusporedivi su s bilo kojom drugom satnijom
Tako se vremenom postrojba ustrojila kao Planinska satnija Velebit pri Glavnom stožeru Hrvatske Vojske. Najvažnija zadaća Planinske satnije bila je prikupljanje podataka o položajima pobunjenika. Također, izveli su nekoliko diverzija, od kojih je najučinkovitija bila granatiranje Metka u prosincu, a provodili su i alpinističku obuku za pripadnike specijalne policije. Tijekom srpskog protuudara u obrambenoj fazi operacije “Maslenica” Glavni stožer uvidio je stvarnu važnost Planinske satnije koja je bila čimbenik sigurnosti svih postrojbi Hrvatske vojske i policije koje su se smjenjivale na Velebitu.
Povjesničar Tomislav Šulj u svojoj knjizi “Planinska satnija Velebit” kaže kako su tijekom Domovinskog rata u sastavu hrvatskih oružanih snaga djelovale brojne postrojbe za koje možemo ustvrditi da su imale određenih posebnosti, neovisno o njihovim namjenama ili pak nekim drugim posebnim karakteristikama. Tako tvrdi da je jedna od takvih postrojbi bila Planinska satnija Velebit koju je zbog svojih specijalnosti teško usporediti s ijednom ratnom postrojbom Hrvatske vojske, a ipak o njoj hrvatska javnost jako malo zna.
