POLITIČKA FARSA U POREČU

Najavljen koncert, izmišljena zabrana i festival licemjerja: što se zapravo dogodilo s Thompsonom?

Najavljeni koncert Marka Perkovića Thompsona 10. siječnja u dvorani Žatika krenuo je sasvim uobičajeno: organizator prijavio događaj, Sportska zajednica uredno iznajmila prostor, sve po zakonu, bez posebnih procedura i bez mogućnosti gradskog uplitanja. Ništa neobično – dok politika nije odlučila napraviti spektakl.

Iako nikakva zabrana nije donesena, javni prostor preko noći preplavile su poruke lokalnih političara koji se zgražaju, ograđuju, moraliziraju i tapšaju vlastitu ideološku čistoću. Zabrana ne postoji, ali priča o zabrani – i politički kapital koji iz nje pokušavaju iscijediti – itekako postoji.

To je najopasniji oblik cenzure: ona koja se provodi retorikom, pritiskom i stvaranjem atmosfere u kojoj je neki događaj unaprijed proglašen problemom.

PERŠURIĆEVA MATEMATIKA: PROTIV ZABRANA, ALI—ALERGIČAN NA KONCERT

Gradonačelnik Poreča Loris Peršurić gotovo je panično ponavljao da je „protiv zabrana“, dok se u isto vrijeme uporno distancirao od koncerta, govorio o „liberalnim vrijednostima grada“, „antifašizmu“ i „nepodržavanju ustaštva“.

Nitko od organizatora ili građana nije spominjao ustaštvo. Nitko nije uzvikivao ništa nezakonito. Nitko nije prekršio propise.

Svejedno, gradonačelnik je odlučio preplaviti javni prostor porukama o ideološkim bojama i vrijednostima – čime je sam događaj etiketirao i unaprijed osudio.

To je dvostruka igra: formalno nema zabrane, politički postoji jasna poruka da je koncert nepoželjan.

Takva manipulacija javnim diskursom puno je opasnija od potpisa na papiru.

MILETIĆ: NISAM ZABRANIO, ALI NEĆU DOĆI – PA TKO VAS JE UOPĆE ZVAO?

U raspravu se uključio i župan Boris Miletić, držeći moralnu lekciju o svojim vrijednostima i ponosno objavljujući da neće biti na koncertu.

Kao da je netko ikada očekivao da hoće.

Njegova izjava nije ništa drugo nego politička poruka biračima:
„Mi smo civilizirani, mi znamo kako treba misliti.“
A oni koji žele otići na koncert? Implicitno problematični.

Nitko to ne kaže otvoreno, ali poruka je jasna.
To je politički paternalizam koji vrijeđa zdrav razum.

KONCERT KOJI JE ODAVNO PROŠAO PROCJENE – SADA SE KAZNJAVA IDEOLOŠKIM SUDIŠTEM

Slučaj je tim apsurdniji jer: koncert ispunjava sve zakonske uvjete, ne postoje sigurnosne zapreke, dvorana je iznajmljena po pravilima i Grad nema nikakav instrument da ga zaustavi

Ipak, političari su se raspisali kao da spašavaju civilizaciju od propasti.

To nije briga za zakon.
To nije briga za građane.
To je čisti politički marketing – i naravno, na teret slobode umjetničkog i javnog izražavanja.

LIBERALNI GRAD? SAMO KAD SE SLOŽITE S NJIMA

Poreč se voli prikazivati kao otvoren, moderan, tolerantan grad.

Ali stvarna tolerancija nije kad dopuštaš različitosti s kojima se slažeš.
Stvarna tolerancija je kad ne sprečavaš ono što ti se osobno ne sviđa, sve dok je u okviru zakona.

Ovdje se dogodilo upravo suprotno: politički vrh Istre glumi da ne zabranjuje i dok javno stvara atmosferu u kojoj je koncert označen kao devijacija, opasnost, prijetnja.

To nije liberalizam.
To je kontrola narativa – bez odgovornosti da se to nazove pravim imenom.

ZABRANA KOJA SE NE ZOVE ZABRANA

Ako već žele biti iskreni, političari bi morali priznati:
“Zabrane ne donosimo, ali radimo sve kako bismo ih opravdali.”

Jer upravo se to događa.

U demokraciji je legitimno ne voljeti nekog izvođača.
Legitimno je ne ići na koncert.
Legitimno je imati drugačije stavove.

Ali nije legitimno političkom retorikom stigmatizirati legalan događaj i insinuirati krivnju tamo gdje je nema.

To nije zaštita vrijednosti.
To je zloporaba moći.