Poruka s Okruglog stola: Ovčara ne smije ostati zločin bez imena, presude i kazne

U prostorijama HVIDR-e u subotu, 13. prosinca, održan je okrugli stol „Ovčara – zločin bez kazne”, posvećen jednom od najtežih i još uvijek nedovršenih pitanja Domovinskog rata – ratnom zločinu počinjenom nad ranjenicima, civilima i hrvatskim braniteljima odvedenima iz vukovarske bolnice na Ovčaru.

Ovaj skup, koji je okupio branitelje, članove obitelji žrtava, pravne stručnjake i predstavnike državnih institucija, organizirala je Udruga zagrebačkih dragovoljaca branitelja Vukovara u suradnji s Centrom za potporu i inkluziju u zajednici.

Sudionici Okruglog stola

Irena Kačić, predsjednica Udruge udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Primorsko-goranske županije i počasna predsjednica županijske Zajednice udruga Domovinskog rata osobno je svjedočila stradanjima svoje obitelji – sina Igora Kačića, najmlađe žrtve ubijene na Ovčari i supruga Petra Kačića, legendarnog zapovjednika obrane Sajmišta. 

Vedrana Šimundža Nikolić, državna tajnica u Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije govorila je o ulozi pravosudnog sustava te o izazovima u procesuiranju ratnih zločina kroz aktualne zakonske okvire. 

Na Okruglom stolu je sudjelovao i Nikola Kajkić, bivši istražitelj Ministarstva unutarnjih poslova zadužen za ratne zločine na Ovčari, koji je svoj doprinos dao analizom istraga. Ovom prigodom je posebno istaknuo dugotrajne prepreke koje koče pravosudne procese. 

Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebačkih dragovoljaca branitelja Vukovara, stavila je naglasak na civilnu perspektivu i potrebu senzibiliziranja javnosti kako bi se istrage i kazneni postupci održali u fokusu društvene i državne pažnje. 

Svi sudionici su se složili da je Ovčara najdublja rana Domovinskog rata – rana koja boli već 34 godine i koja je ponovno okupila sve prisutne jer njezin kraj još nije ispisan i jer pravda još uvijek nije zadovoljena.

Snažne poruke i svjedočanstva

Obraćanje Irene Kačić bilo je posebno emotivno. Govorila je, ne samo kao predsjednica udruge i predstavnica tisuća žena koje su izgubile svoje najmilije, nego prije svega kao majka koja čeka istinu i kao simbol ustrajnosti i dostojanstva. Njezina bol prepoznata je kao bol svih obitelji žrtava, a njezina snaga kao obveza cijelom društvu.

Vedrana Šimundža Nikolić je naglasila da odgovornost za završetak postupaka vezanih uz Ovčaru ne smije ostati raspršena, a istina o Ovčari prepuštena zubu vremena i tromosti institucija.

Posebno snažan i uznemirujući dio rasprave bilo je izlaganje Nikole Kajkića koji je iznio šokantne detalje o tijeku istraga: o izuzetnom terenskom radu nakon podnošenja kaznenih prijava, ali i o zaustavljanju istraga kada bi se došlo do određenih osoba, o zagubljenim spisima, zaštićenim osobama za koje postoje nesporni dokazi o počinjenim ratnim zločinima te o pritiscima da se od pojedinih istraga odustane. Upozorio je da takvi postupci često više idu u korist počiniteljima nego žrtvama.

Zorica Gregurić se osvrnula se na činjenicu da više od tri desetljeća nakon tragedije, u kojoj su stotine ranjenika iz vukovarske bolnice odvedeni, brutalno mučeni i ubijeni na Ovčari, pravda za žrtve još uvijek nije u potpunosti zadovoljena. Istaknula je potrebu izmjena zakonodavstva, unapređenju pravne suradnje, posebno u prekograničnim istragama, te  važnost sustavnog uključivanja žrtava i njihovih obitelji u proces traženja odgovornosti počinitelja. 

“Cilj skupa“,  istaknula je, “nije samo retrospektivna analiza prošlosti, nego otvaranje prostora za konkretne prijedloge pravnih i moralnih promjena, koje bi omogućile da zločin dobije odgovarajuću pravnu ocjenu te da se dostigne pravda za preživjele i obitelji poginulih.”

Sustavno uspavljivanje svijesti javnosti

Na okruglom stolu su izneseni i podaci iz odgovora Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 1. prosinca 2025. godine. Prema tom dopisu, do sada je podneseno 12 kaznenih prijava protiv 25 počinitelja, provedeno više istraga i podignuto 14 optužnica, no unatoč sedam osuđujućih presuda, pravomoćna je tek jedna. Predmeti su trenutačno pred Vrhovnim sudom RH.

Istodobno je naglašeno da se sporost procesuiranja često opravdava lošim zakonima, dok se predmeti premještaju između različitih policijskih uprava i županija, što je ocijenjeno nedopustivim i oblikom institucionalne opstrukcije koja usporava dolazak do istine.

Sudionici su upozorili i na širi društveni kontekst – na sustavno uspavljivanje svijesti javnosti, razočaranje ljudi koji su proživjeli rat te činjenicu da se počinitelji i dalje slobodno kreću, dok žrtve i njihove obitelji čekaju.

Istaknuto je kako je problematika ratnih zločina izuzetno kompleksna i da se ne smije koristiti u dnevnopolitičke svrhe. Naglašeno je da su ključne informacije često kod dijela domaćeg stanovništva srpske nacionalnosti u Vukovaru i okolici, ali i u Srbiji. Upozoreno je da bez stvarne međudržavne suradnje procesuiranje ratnih zločina ostaje usporeno, osobito jer se većina počinitelja nalazi u Srbiji, koja do sada nije pokazala spremnost procesuirati nalogodavce i visoko rangirane odgovorne osobe.

Ovčara je pitanje dostojanstva, morala i identiteta Hrvatske

S okruglog stola ponovno su upućeni jasni zahtjevi:

• Ministarstvu znanosti i obrazovanja da se u svim školama u Hrvatskoj uvede jedinstven obrazovni sustav o Domovinskom ratu, utemeljen na činjenicama o agresiji na Hrvatsku
• izmjena Zakona o općem oprostu (aboliciji) tako da osobe obuhvaćene tim zakonom ne mogu obnašati dužnosti na državnoj i lokalnoj razini

Naglašeno je da su i suđenja u odsutnosti važna jer se njima, uz počinitelja, pravomoćno osuđuje i sam zločin.

Zaključeno je da svaki zločin koji nije osuđen kao da se nije ni dogodio. Ovčara ne smije ostati zločin bez imena, presude i kazne. Sudionici su poručili da je došlo vrijeme da institucije preuzmu punu odgovornost, da se istrage pokrenu, postupci ubrzaju, bjegunci privedu, a žrtve konačno čuju.

Borba za pravdu, kako je istaknuto, ne završava ovim okruglim stolom. Ona se nastavlja dok svaki odgovorni ne bude izveden pred lice pravde – jer Ovčara ne smije ostati zločin bez imena, presude i kazne nije političko pitanje, nego pitanje dostojanstva, morala i identiteta Hrvatske.

Za poginule. Za obitelji. Za Hrvatsku.