POVRATAK KORIJENIMA Unuk Hrvata koji je 1929. preselio u Argentinu danas živi u Zagrebu: ‘Hrvatska je moj dom’
Sve više potomaka hrvatskih iseljenika iz Južne Amerike odlučuje se vratiti u domovinu svojih predaka. Jedan od njih je Josip Milich (36) iz Buenos Airesa, unuk Hrvata koji je 1929. godine sa 17 godina napustio Zagvozd i otišao za Argentinu. Danas, gotovo stoljeće kasnije, je s djevojkom prodao sve što je imao u Argentini, dao otkaz i vratio se u Hrvatsku, piše Direktno.
Iseljavanje u Južnu Ameriku započelo je krajem 19. stoljeća, kada su se Hrvati iz ekonomskih razloga otisnuli na sve strane svijeta. Bilo je to vrijeme velikih migracija iz cijele Europe, a novi kontinenti vapili su za radnom snagom koju nisu imali. Prvi dodir s Južnom Amerikom bio je u lukama Santos u Brazilu i Buenos Airesu, koji je bio poput otvorenih vrata ne samo prema Argentini, nego i prema drugim zemljama. Neki su ondje ostajali, a neki su s vremenom produžili dalje. U to vrijeme, pa čak i kasnije, povrataka gotovo da i nije bilo. Bila su to teška vremena, kada su i dječake od 12 ili 13 godina slali u svijet jer se kod kuće nije imalo što jesti, piše na stranicama Aspira – virtualnog muzeja iseljeništva Dalmacije.
U posljednjih nekoliko godina, osobito otkad je Hrvatska postala članica Europske unije, sve češće se može čuti kako se potomci naših iseljenika u Južnu Ameriku vraćaju svojim korijenima. Najčešće je to iz znatiželje, kako bi upoznali malu Hrvatsku na kraju svijeta iz koje potječu njihovi preci. U takvim posjetima događa se da se unuci i praunuci onih koji su davno napustili Lijepu Našu “trbuhom za kruhom” odluče i ostati. Takva je i priča Josipa Milicha (36) iz Buenos Airesa u Argentini, koji se vratio u zemlju iz koje je njegov djed otišao sa samo 17 godina. Za portal Direktno ispričao je svoju osobnu i obiteljsku priču.
Baka je s Hvara
“Rođen sam u Buenos Airesu 1989. godine. U to vrijeme u Argentini je vlast zahtijevala da se strana imena prevode na španjolski jezik. Tako mi je službeno dano ime Juan Jose. Iako je to bilo moje zakonsko ime, svi moji bliski ljudi poznaju me kao Josipa”, započeo je svoju priču Josip, koji se u rujnu 2021. preselio u Hrvatsku. Na tom putu nije bio sam – s njim se doselila i njegova djevojka Camila Dropulich, koja je također Argentinka hrvatskog podrijetla.
Djed Mate najprije je stigao u pokrajinu Santa Fé, gdje je živjela brojna hrvatska zajednica koja se držala na okupu. Počeo je raditi u polju, a zanimljivo je da je prvo radio na imanju u vlasništvu Katalonaca, zbog čega mu je katalonski bio prvi strani jezik koji je naučio. Tek nakon toga naučio je španjolski. “Moja baka Dinka preselila se iz Hvara u Argentinu zajedno sa svoje dvije sestre 1938. godine. Imala je tada 25 godina. Također je najprije stigla u Santa Fé, gdje je 1941. upoznala mog djeda. Ubrzo su se vjenčali i dobili dvoje djece – Ivana (mog oca) i strica Juru“, prisjeća se Josip.
Znatiželja ga je vukla prema zemlji iz koje su njegovi baka i djed otišli, pa je Josip kao student prvi put posjetio Hrvatsku 2015. godine — s ruksakom na leđima. “Uspio sam pronaći rodbinu i sestru svog djeda Mate, koja je tada još bila živa. Nakon nekoliko predivnih dana provedenih u Zagrebu i Dalmaciji, shvatio sam da je Hrvatska moje mjesto pod suncem”, prisjeća se Josip, dodajući da tada nije bilo dileme.
‘Odluka je bila čvrsta’
U to je vrijeme još uvijek studirao u Argentini, a po povratku u Buenos Aires prijavio se za Croaticum — program učenja hrvatskog jezika za Hrvate izvan Republike Hrvatske. “Dobio sam stipendiju koja mi je omogućila boravak u Hrvatskoj i učenje jezika. Tako sam 2017. došao u Split na jedan semestar kako bih učio hrvatski”, kaže Josip. Nakon semestra provedenog u Splitu, vratio se u Argentinu kako bi završio studij i nastavio raditi u struci — kao informatičar.
“U međuvremenu sam upoznao svoju sadašnju djevojku, koja također ima hrvatske korijene. Njezina obitelj potječe iz Opuzena. Tijekom 2020., u godini pandemije, oboje smo shvatili da svoju budućnost vidimo u Hrvatskoj. Zato smo odlučili prodati sve što smo imali u Argentini, dati otkaze i preseliti se”, objašnjava Josip, dodajući kako su se pripremali mjesecima, no odluka je bila čvrsta. “Obožavamo Hrvatsku. Ovdje imamo sigurnost i mir, kvalitetu života, i priliku da kao povratnici izgradimo život iz početka. Toliko smo bili sigurni u svoju odluku da smo podigli kredit za kupnju stana. To smo uspjeli ostvariti u samo četiri godine života ovdje”, govori Josip.
“Ne možemo biti zahvalniji Hrvatskoj i njezinim ljudima. Netko će reći da nije savršena, ali nama je postala dom. Živimo u Zagrebu, gdje postoji mnogo poslovnih prilika i život je dobro organiziran. Cijela Hrvatska je prekrasna. Banka nam je odobrila kredit i uspjeli smo kupiti stan u Sesvetama. Sretni smo i zahvalni na svemu što nam je Hrvatska pružila”, zaključuje Josip.
Tekst je nastao u okviru projekta ‘Tko će ostati?’ kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
