PREŠUĆENA OPERACIJA, KLJUČNA POBJEDA: Zašto se o „Johanesbergu“ šuti

PAD ČETNIČKOG UPORIŠTA NA PAPUKU: Operacija „Johanesberg“ razotkrila razmjere pobune u Zapadnoj Slavoniji

Na današnji dan 1991. godine izvedena je javnosti slabo poznata, ali strateški iznimno važna vojno-redarstvena operacija pod nazivom „Johanesberg“, kojom su hrvatske snage oslobodile velik dio zapadnog Papuka. U toj su akciji oslobođena i ključna uporišta pobunjenih Srba – Novo Zvečevo i Veliki Kamenski, mjesta koja su u ranoj fazi Domovinskog rata imala daleko veći značaj nego što se danas često ističe.

Posebnu važnost imalo je Novo Zvečevo, gdje se u odmaralištu „Rade Končar“ nalazio četnički zapovjedni centar. Upravo iz tog objekta koordinirani su napadi na hrvatska uporišta na širem području Papuka, Požeštine i zapadne Slavonije. Njegovim oslobađanjem razbijena je jedna od ključnih zapovjednih točaka pobune.

Koliko je Zvečevo bilo važno za pobunjeničku strukturu, pojašnjava analiza povjesničara Jakše Raguža, koji navodi da je mjesto pod srpsku kontrolu stavljeno već početkom kolovoza 1991. godine. Tada se u Zvečevo stacionirala kolona od 18 vojnih vozila s rezervistima iz Našica, čime je započela otvorena militarizacija tog područja.

Prema Ragužu, većina Srba zapadne Slavonije organizacijski je uključena u Teritorijalnu obranu (TO). Prvi zapovjednik Štaba TO-a bio je Veljko Vukelić, ujedno i predsjednik tzv. Narodne skupštine SAO Zapadne Slavonije. Dužnost načelnika štaba obnašao je potpukovnik Milan Lončar, dok su ključne uloge imali i Mišo Netković kao komesar, Nenad Vurdelja kao operativac te Boško Malenić zadužen za pozadinu. Između 16. i 20. listopada 1991. Lončar preuzima zapovjedništvo Štaba, a među zapovjednicima se navode i Milan Šarčević te pukovnik Nikola Marić kao savjetnik.

Uloga pukovnika Nikole Marića bila je osobito značajna. Kao zapovjednik 28. partizanske divizije, tijekom ljeta 1991. organizirao je naoružavanje Srba zapadne Slavonije iz skladišta JNA u Doljanima. Uz njegovu potporu, čelnici SDS-a u Pakracu i Daruvaru – Stevo Ratković, Veljko Vukelić, Veljko Džakula i Veljko Nikolić – u kolovozu 1991. podigli su oružanu pobunu Srba na području Pakraca, Daruvara i Požege, uz obećanja pomoći JNA u zrakoplovstvu, tenkovima i topništvu.

Pod zapovjedništvom Štaba TO-a djelovalo je sedam općinskih štabova: Pakrac, Daruvar, Grubišno Polje, Podravska Slatina, Slavonska Požega, Okučani i Novska. U sastavu pet općinskih štabova – Pakraca, Daruvara, Grubišnog Polja, Podravske Slatine i Slavonske Požege – bilo je oko 7.000 teritorijalaca, organiziranih u 10 bataljuna, 42 čete i jedan samostalni odred.

Ovi podaci jasno svjedoče o masovnosti pobune i činjenici da je glavnina Srba zapadne Slavonije bila aktivno uključena u oružane strukture protiv Republike Hrvatske. Prema procjenama s početka rujna 1991. godine, u Zapadnoj Slavoniji je pod oružjem bilo ukupno 7.800 pobunjenih Srba.

Operacija „Johanesberg“ stoga nije bila tek lokalna vojna akcija, već strateški udar u samo središte pobunjeničke infrastrukture na Papuku. Njezina važnost nadilazi lokalne okvire i predstavlja jednu od ključnih, iako često prešućivanih, etapa u obrani i oslobađanju zapadne Slavonije tijekom Domovinskog rata.