PRIČA O DVA DIVERZANTA ‘IZUT ĆE VAS IZ CIPELA’! Uzeli kazetofon u ruke, otišli među neprijatelje i pustili im kazetu

Brojne priče potekle iz Domovinskog rata, do danas su ostale neispričane. Zbog protoka vremena kao i činjenice da su najmlađi hrvatski branitelji danas 50-godišnjaci, a brojni su već pokojni, velike su šanse da za neke od zanimljivih događaja iz tog doba nikada niti nećemo doznati.

Srećom, priča o dva diverzanta koji su se uglavnom borili iza neprijateljskih linija, ispričana nam je iz prve ruke, a glavni protagonisti su njemački dragovoljci Jürgen Vent i Michael Misch. Obojica su bili pripadnici karlovačke 129. brigade, a genijalan događaj odigrao se u rano proljeće 1992. godine na području Gornjeg Mekušja.

Domišljate diverzije

“Jürgen i ja, kao i većina drugih njemačkih dragovoljaca u Gornjem Mekušju, proveli smo većinu vremena iza neprijateljskih linija u diverzantskim aktivnostima da zadržimo neprijatelja u blokiranoj kasarni Mekušje i njegove prateće jedinice iza šume Mekušje/Turanj zauzete, zadržavajući mnogo neprijateljskih snaga u blokadi kako bi ostali otvorenima svoje glavne linije opskrbe. Uglavnom smo skupljali njihove mine u šumi i koristili ih do sljedeće prilike protiv njih, gdje god smo mogli. Naš glavni fokus bila je potporna pruga između kasarne Mekušje i Kamenskog kroz šumu. U Kamenskom je neprijatelj smjestio topništvo kojim je uznemiravao grad Karlovac. Između Kamenskog i Sajevca bilo je polje kukuruza, između njihove spojne ceste i šume.”, uveo nas je Misch u događaj.

 

Jednog su lijepog i sunčanog dana, kaže, razmišljali na koji bi način mogli zaokupiti neprijatelja, a da sebe ne izlože opasnosti. Sjedeći na piću u Mekušju, slušali su glazbu s velikog kazetofona, a onda su se pogledali i obojici je u isto vrijeme sinula ideja!

Sinula im ideja: “Snimit ćemo napad na kazetu!”

“Obavijestili smo našu hrvatsku braću po oružju i odmah smo krenuli u akciju. Naime, snimili smo kazetu! Prvih 10 minuta držali smo prazne, a onda smo snimili buku i zvuk, kao da teška naoružana jedinica vojnika hoda poljem. Punjenje oružja, zveckanje streljiva i metala, lomljenje grana i šaputanje glasova, pokušali smo postići da zvuči kao da dolaze neki komandosi koji pričaju na hrvatskom jeziku.”

Kad su završili sa snimanjem, uzeli s kazetofonom ispod ruke otišli su na prvu liniju, prešli neprijateljska minska polja u šumi između Kamenskog i Turnja i stigli do neprijateljskih redova. Kada su stigli do sredine kukuruznog polja, stavili su kazetofon na tlo, uključili vrpcu i pojačali na najveću glasnoću.

Neprijatelji pucali jedni po drugima

“Budući da je prvih 10 minuta vrpce bilo prazno, mogli smo se neometano vratiti u šumu u kojoj smo zauzeli poziciju iz koje smo mogli promatrati što će se dogoditi. I zaista, nakon nekog vremena čuli smo zvukove s kazete, zvučalo je kao da cijeli hrvatski vod kreće prema neprijateljskim položajima!”, smije se Misch i dodaje:

“Prvo je neprijateljski snajperist pucao iz Sajevca prema kukuruzištu, u pravcu kasarne Kamensko. Ovi iz kasarne su mislili da je započeo napad Hrvata, pa su uzvraćali vatru prema srpskim položajima u Sajevcu/Mikšićima. Vatra između dva srpska položaja eskalirala je u žestok okršaj koji je izazvao, vjerovali ili ne, običan kazetofon, a Jürgen i ja vratili smo se našima gdje nas je čekala gajba Karlovačkog.”