Priča o Josipu Joviću, prvoj žrtvi Domovinskog rata, 31. 03. 1991. - TUŽNO SJEĆANJE (VIDEO)

" KRVAVI USKRS "

 Priča o Josipu Joviću, prve žrtve Domovinskog rata: Pobunjeni Srbi pripremili su sačekušu, a onda je krenula paljba  Na područje Mukinja 28. ožujka 1991. godine stigla je skupina milicajaca  Milana Martića  iz Knina s ciljem onemogućavanja prosvjeda djelatnika poduzeća “Plitvice” protiv pripajanja tog poduzeća. poduzeća. područja tzv. SAO Krajini. Na koranskom mostu bile su istaknute zastave SAO krajine i Jugoslavije, a odbor srpske demokratske stranke u Titovoj Korenici 29. ožujka 1991. godine donio je odluku o promjeni strukture zaposlenih u Nacionalnom parku Plitvice i time su čuvarsku službu preuzeli ljudi iz Knina. 

Dan kad je krv Josipa Jovića natopila snijeg  Spomenuti događaji zahtijevali su neodložnu intervenciju hrvatskih redarstvenih snaga… Nekoliko stotina pripadnika specijalne postrojbe MUP-a Rakitje, kojom je zapovijedao danas načelnik GSOS-a RH general zbora  Josip Lucić , specijalne postrojbe MUP-a Kumrovec te antiterorističke jedinice Lučko krenulo je noć uoči Uskrsa put Plitvice. U ranim jutarnjim satima 31. ožujka, na glavnom pravcu kretanja, kolona vozila s hrvatskim specijalcima napadnuta je iz zasjede na glavnoj prometnici nedaleko od plitvičkih hotela i pratećih objekata. Na koloni je otvorena vatra iz okolnih šuma, u autobusu pun hrvatskih redarstvenika uletjela je tromblonska mina, na sreću neizvučenog osigurača te nije eksplodirala. Munjeviti izlazak iz vozila, zalijeganje uz cestu, otvaranje vatre u pravcu iz kojeg je pucano, napredovanje po dubokom snijegu koji je tog Uskrsa okovao Plitvice.

Nije pomogla ni “pancirka”  Iako je akcija u potpunosti uspjela i na Plitvicama je uspostavljen red, ostat će zapamćena po prvoj hrvatskoj žrtvi. Krv  Josipa Jovića  natopila je snijeg, a sedam pripadnika specijalne policije je ranjeno. Prema riječima suboraca, Jović je bio najistureniji u napadu, pucao je u smjeru pošte. Iako je na sebi imao pancirku, netko od terorista pogodio ga je u nezaštićeni dio tijela. Kola hitne pomoći su u trenu, a nakon dužeg čekanja ukrcan je u sanitarni vojni helikopter još uvijek dajući znakove života. Ne, preminuo je na putu do bolnice.  Dvadesetdvogodišnji Josip Jović bio je prva hrvatska žrtva u Domovinskom ratu…  Majka Marija umrla je u tuzi za sinom.

Nakon pogibije pokopan je uz sve vojne počasti na mjesnom groblju u Aržanu. Na Uskrs 1994. u Aržanu mu je otkriven spomenik. Josip Jović posmrtno je promaknut u čin bojnika. Odlikovan je visokim državnim odličjima: Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom; Spomenicom Domovinskoga rata; Spomen značkom I. gardijske brigade “Tigrovi”; Spomenicom Prvog poginulog redarstva Ministarstva unutarnjih poslova u Domovinskom ratu. Majku Josipa Jovića zvali su “majka heroj”. Marija Jović bila je osebujna, plemenita i draga žena koja je svojom razboritošću i odlučnošću ponekad, na obljetnicama povodom pogibije njenog sina, tješila više druge, nego pazila na sebe. Umrla je u tuzi za sinom 20.11.2015.