Prije nego što sjednu u Rafale, naši piloti će se uvježbavati na jednom od najboljih trenažnih aviona u svijetu, evo i pojedinosti

U toj bazi stacionirana je lovačko-eksperimentalna eskadrila (1/30 Côte d'Argent) koja koristi avione tipa Rafale B, dvosjedne inačice koje su u početku trebale biti samo trenažni zrakoplovi, ali su zbog pozitivnih borbenih iskustava pretvorene u jurišnu varijantu. Ondje su smješteni i taktički bombarderi za konvencionalne napade Mirage 2000D, ali i višenamjenski lovci Rafale C, raspoređeni u eskadrilama Lorraine i Normandie-Niemen. U sklopu eskadrile koja koristi dvosjedne Rafale B su i napredni dvomotorni mlazni školski avioni Alpha Jet, na kojima će se školovati naši budući piloti Rafalea.

Odbili američki motor u strahu od uplitanja Washingtona

Priča o Alpha Jetu započela je 1967., kada su Francuska i Zapadna Njemačka ušle u pregovore o stvaranju zajednički proizvedenog zrakoplova da bi zadovoljile potrebe obiju zemalja za novom trenažnom letjelicom koja bi zamijenila njihove flote zastarjelih Fouga Magistera i Lockheeda T-33. Međutim od samog početka postojale su određene razlike u mišljenjima među državama oko toga što će zrakoplov obuhvaćati u opsegu svojih uloga.

Francuska je, naime, željela jednostavan mlazni trenažer koji je lagan za održavanje i atraktivan za izvozno tržište dok je Njemačka željela mogućnost da se školski avion koristi i za lake jurišne uloge jer je Luftwaffe namjeravao zamijeniti svoju flotu jurišnih zrakoplova Fiat G.91, kao i flotu trenažnih Fouga Magistera. Na prijedlog Njemačke, konačno je dogovoreno da će zrakoplov biti dizajniran u dvije inačice kako bi se zadovoljile želje obiju nacija.

Odmah na početku došlo je do neslaganja između Francuza i Nijemaca oko motora za avion. Dok su obje države navele da će on biti sposoban za velike podzvučne brzine, Francuska je željela koristiti turbofan domaćeg dizajna SNECMA Turbomeca Larzac, a Njemačka je naginjala američkom turbomlaznom motoru General Electric J-85. Korištenje američkog motora nije bilo prihvatljivo za Francusku jer bi to omogućilo Washingtonu kontrolu nad izvozom aviona. Budući da je Francuska odbila financirati kupnju američkih motora, Njemačka je na kraju pristala koristiti Larzac u svojoj varijanti letjelice.

Francuski i njemački prototip imali su svoje prve letove u razmaku od nekoliko mjeseci, pri čemu je francuski zrakoplov poletio u listopadu 1973., a njemačka inačica u siječnju 1974. Dok je Njemačka s vremenom stvorila avion svestranih karakteristika prikladan za potporu zračnim ofenzivnim i kopnenim operacijama, kao i za naprednu obuku na lovcima bombarderima i operativnu konverzijsku obuku, s mogućnošću korištenja različitih konfiguracija oružja, Francuska svoje primjerke Alpha Jeta koristi isključivo za obuku pilota koji potom prelaze na kompleksnije oružane sustave.

Populariziraju energetsko piće i uništavaju islamiste

Obje inačice Alpha Jeta opremljene su HUD zaslonom, a on pruža podatke na prozirnoj ploči postavljenoj u razini pilotovih očiju, preciznim računalnim sustavom za navigaciju i upravljanje paljbom, odnosno tzv. AFA računalom koje omogućuje jednostavnije, brže i učinkovitije misije radi upoznavanja sa sličnim računalima ugrađenima u Rafale. Inačica ATS, na kakvoj će se obučavati naši piloti, pripada trećoj generaciji Alpha Jeta te je opremljena multifunkcionalnim sustavom upravljanja i tzv. staklenim kokpitom koji ima velike LCD zaslone umjesto analognih brojčanika i mjerača, kakvi su ugrađeni u naše MiG-ove 21.

Dok se tradicionalni kokpit za prikaz informacija oslanja na brojne mehaničke mjerače, tzv. mjerače pare, stakleni kokpit koristi nekoliko višenamjenskih zaslona koje pokreću sustavi upravljanja letom, a mogu se prilagoditi za prikaz informacija o letu prema potrebi. Takvi sustavi uvelike pojednostavljuju upravljanje zrakoplovom i navigaciju te omogućuju pilotima da se usredotoče samo na najvažnije informacije, poput položaja, visine i brzine, a i smanjuju visoke troškove održavanja zastarjelih sustava, teže manje i koriste manje energije od mehaničkih instrumenata.

Alpha Jet je postao veliki prodajni bestseler te ga, pored Francuske, još uvijek koriste ratna zrakoplovstva Egipta, Kameruna, Kanade, Katra, Maroka, Nigerije, Tajlanda i Toga, a ranije je bio u sastavu ratnih zrakoplovstava Australije, Belgije, Njemačke, Obale Bjelokosti, Portugala i Ujedinjenog Kraljevstva. Brojni primjerci nalaze se i u civilnim registrima u Kanadi, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, SAD-u i Austriji, u kojoj je sjedište Red Bullovog demonstracijskog tima The Flying Bulls.

Označava ciljeve za naoružanije kolege

Koristile su ih i vojne akrogrupe iz Egipta i Portugala, ali i francuski Patrouille de France, jedna od najpoznatijih takvih skupina u svijetu. U civilnoj službi također se koristi za akrobatsko letenje, ali je visoko cijenjen i kao platforma za istraživanje i probne letove, kao i agresorski zrakoplov protiv kojeg piloti suvremenih vojnih lovaca lete u obuci za borbe u zraku.

Kada je riječ o slanju Alpha Jeta u bitku, Nigerija je zasigurno najveći korisnik tog zrakoplova. Služila se njime tijekom Prvog liberijskog građanskog rata od 1989. do 1997. godine, a od 2013. i u protupobunjeničkim akcijama protiv radikalne islamske skupine Boko Haram. Marokanski Alpha Jet korišten je pak kao protupobunjenički avion tijekom rata u Zapadnoj Sahari od 1975. do 1991. godine.

Kada je opremljen za napad, Alpha Jet može nositi respektabilan raspon vođenog ili nevođenog oružja ispod krila, kao i američke AIM-9 Sidewinder ili francuske R.550 Magic projektile zrak-zrak za samoobranu. Također se može opremiti 27-milimetarskim Mauser ili 30-milimetarskim DEFA topovima na središnjoj liniji trupa. Može biti opremljen i izvidničkom kapsulom i opremom za lasersko ciljanje, kojima se označavaju ciljevi za druge zrakoplove što nose laserski vođene bombe.