Prof. Džinić: Totalitaristička ostavština vidljiva je u medijskoj propagandi i oblikovanju svijesti

Kad govorimo o širem društvenom i povijesnom kontekstu, između niza pojavnosti, mitovi su jedan od najizraženijih i najkonstantnijih “sastojaka” svakog društva, pa tako i hrvatskog. Može li se zaključiti da su mitovi zapravo uvijek moderni, ma koliko ponekad bili i štetni za društvo, kada se koriste u loše propagandne svrhe. Te i druge teme komentirao je za Glas Slavonije izv. prof. dr. sc. Ivo Džinić, s Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.

Džinić je komentirao kako Povijest pokazuje da se i demokratski društveni poredak gotovo redovito uspostavlja utemeljenjem na nekom obliku političkoga mita. “Pritom se uglavnom radi o ostvarivanju konsenzusa oko temeljnih vrijednosti određene političke zajednice, kao i o emocionalnoj dimenziji demokratskoga potvrđivanja, koja je uz onu racionalnu i interesnu dimenziju politike neizostavna. Poznato je da je u tzv. totalitarnim oblicima vladavine neizbježna dimenzija ekskluzivističke propagande, a nju je ponajviše moguće ostvarivati preko medija i kulture. Uglavnom, politički mitovi imaju takvu snagu da mogu prožimati cijelu strukturu jedne društvene zajednice”, osvrnuo se.

‘Mediji oblikuju svijest i instrumentaliziraju jezik’

Džinić je naglasio kako je i danas “prepoznatljivo korištenje sredstava društvenog priopćavanja za omamljivanje ljudi i oblikovanje svijesti (mainstream) prema lako upravljivoj masi, nerijetko i davanjem ispraznih obećanja. Još uvijek su aktualne i metode instrumentaliziranja jezika i davanja novoga značenja riječima, primjerice, potpuno ekonomiziranjem životnoga prostora i svakodnevice, a što sve skupa poprilično određuje način mišljenja suvremenog čovjeka.”

Govoreći o ideološki različitim društvima, Džinić je upozorio da kod svih društava postoji realna opasnost od potpunoga podvrgavanja utjecaju kolektivnih predodžbi i zanemarivanju slobode mišljenja. “Važno je da kritička misao (filozofija) općenito pridonosi stabilizaciji mitskih energija ljudske svijesti i da ne bude samo poput Minervine sove, koja će tek naknadno reflektirati nad nekim događajima, nego će nastojati, koliko je moguće, na stvari i unaprijed, odnosno na vrijeme, upozoravati”, komentirao je.

O napretku hrvatskog društva: ‘Pozitivne energije duha koče balasti prošlosti’

“Ukupno uzevši, što se Hrvatske tiče, od balasta prošlosti preko bespuća tranzicije (mit o 200 najbogatijih obitelji!) do pripadnosti EU-u i sazrijevanja u moderno društvo, koliko su mitovi opasni ili nisu za normalan demokratski razvoj i napredak RH, koliko nam štete razni mitovi i mitologije, jesu li oni utezi prošlosti koji remete sadašnjost i okrenutost zemlje budućnosti, između ostalog? Nekim mitovima ni korona očito nije naštetila…”, upitali su ga iz Glasa Slavonije.

“Kao snažne energije duha mitovi mogu biti pozitivan potencijal za svakoga pojedinca i za svako društvo, pa tako i za naše hrvatsko”, odgovorio je Džinić i dodao: “Govorimo o onim pozitivnim, poticajnim i oslobađajućim aspektima mitskih energija koji su, kako sam već spomenuo, i presudni u napretku bilo kojega društva. Naravno da takve pozitivne energije duha mogu kočiti različiti balasti prošlosti, kao i njihovi ostatci ili produljenje mentalne svijesti u sadašnjosti.”

“U tom smislu se prvo nameće pitanje primjerenoga doprinosa hrvatske filozofije i znanosti u sučeljavanju sa svim oblicima totalitarizama iz hrvatske prošlosti, te činjenično i ideološki nepristrano sagledavanje nemilih događaja zbog daljnje izgradnje ovoga društva na zdravim temeljima. Spomenuti balasti prošlosti mogu biti i novi izvor snage za daljnju zauzetost oko bolje budućnosti.”

“U nešto širem kontekstu valja ne gubiti iz svijesti kako mitske energije pokazuju svoju moć napose u nestabilnim ili kriznim vremenima čovjekova društvenoga života, a takvih vremena uvijek ima, pa ni vrijeme u kojemu živimo nije bez problema koji bi lako mogli generirati iznenadne erupcije i potrese u društveno-političkom iskustvenome prostoru. Stoga, činjenično, današnje povjerenje u dinamiku i potencijale razvoja ljudske kulture ne smije dovesti do narušavanja svijesti o zavodljivosti i opasnosti političkih mitova i danas, kao i o mogućnosti novih oblika zasljepljivanja racionalnosti.”

“Razvoj racionalne misli nije eliminirao društvene potrebe koje je jedino mit sposoban zadovoljiti na efikasan način. Na to su jasno upozorila već dva autora Dijalektike prosvjetiteljstva Theodor Adorno (1903. – 1969.) i Max Horkheimer (1895. – 1973.) svojom tezom o prosvjetiteljskom uništenju racionalne misli, a što nužno kao posljedicu ima uništenje i civilizacije i ćudoređa te samoga prosvjetiteljstva. Stoga zaključimo parafrazirajući već pomalo opterećujuću parolu kako valja ostati odgovoran odnosno oprezan te izgrađivati kritičku svijest i slobodu mišljenja”, zaključio je.